Nikada nije prerano za građanski odgoj i obrazovanje

Centar za građanske inicijative Poreč, GOOD inicijativa za građanski odgoj i obrazovanje, Gong i Radio Rojc organizirali su u ponedjeljak, 10. svibnja, u Puli predizbornu raspravu „Nikad nije prerano za građanski odgoj i obrazovanje“.

Na poziv GOOD inicijative, Centra za građanske inicijative Poreč i Društva „Naša djeca“ Poreč, u Dnevnom boravku Centra Rojc okupilo se sedmero od svih pozvanih predstavnika/ca političkih opcija koje se kandidiraju za različite pozicije na predstojećim lokalnim izborima u gradovima istarske županije razgovarati o standardima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO) i građanskog odgoja i obrazovanja. Tribinu su moderirali Dražen Hoffmann iz udruge Gong i Sniježana Matejčić iz DND Poreč, a medijski pokrovitelj Radio Rojc prenosio je događaj u svom programu u realnom vremenu i live streamingom na Facebook stranici i Radija.

U razgovoru su sudjelovali/le: Ivan Lukež iz Demokrata Istre; Maurizio Zennaro iz Građanske inicijative Zajedno/Insieme; Tamara Brussich iz IDS/DDI; Dušica Radojčić iz Koalicije Možemo/Nova ljevica/Orah;  Ivan Žagar s Nezavisne liste Filipa Zoričića; Dubravka Kovačević iz Radničke fronte i Sanja Radolović iz SDP-a.

Prvi set od tri pitanja odnosio se na RPOO, budući da su jedinice lokalne samouprave osnivačice i dobrim dijelom financiraju ustanove za RPOO. Budući da Stup socijalnih prava EU izričito navodi da djeca imaju pravo na cjenovno prihvatljiv i dostupan rani i predškolski odgoj i obrazovanje, pitanje je kako to prisutni kandidati/kinje, odnosno njihove stranke/opcije kane ostvariti: jesu li razmišljali o uvođenju vrtića i jaslica besplatnih za roditelje; što misle o najavljenoj mogućnosti da država sufinancira dio usluga u vrtićima, odnosno da eventualno država preuzme u svoju nadležnost kompletan predškolski odgoj te na kraju, kako povećati kvalitetu izvještaja ustanova u RPOO-u kako bi jedinice lokalne samouprave na temelju izvještaja mogle utjecati na kvalitetu rada.

Svi prisutni složili su se da je besplatan RPOO cilj, jer je obrazovanje najbolja šansa za razvoj, a naveden je primjer Umaga i Bala koji su to već ostvarili. Iznesen je podatak da Grad Pula iz proračuna izdvaja 30 posto za obrazovanje, odnosno 2.700 kuna po stanovniku/ci, dok neki drugi gradovi u Hrvatskoj odvajaju između 9 i 17 tisuća kuna po stanovniku/ci, odnosno 50 i više posto. Spomenuto je da neke jedinice lokalne samouprave ne pokazuju socijalnu osjetljivost prilikom upisa djece iz obitelji slabijeg imovinskog statusa, ali i činjenica da u Puli i djeca nezaposlenih roditelja za 162 kune mjesečno mogu pohađati trosatni program u ustanovama za RPOO.

Iskazana je sumnja da bi država sufinancirala vrtiće, a prisutni su se bez iznimke složili da preuzimanje predškolskog odgoja vjerojatno nije ni niti dobro rješenje. U sadašnjim uvjetima ustanove za RPOO imaju veliku slobodu u kreiranju programa i odlučivanju u okviru nacionalnih propisa i tako treba ostati, s tim da će se neki zalagati za određivanje minimalnih standarda i onemogućavanje bilo koje interesne skupine da utječe na programske sadržaje.

Vrtići i jaslice osnivačima podnose izvješća koja su uglavnom štura i nedostaje im uvid u mišljenje korisnika/ca, odnosno roditelja/ica, dok Ministarstvu obrazovanja podnose programska izvješća koja bi trebala biti javno dostupna, a osnivačima temelj za podizanje kvalitete. Međutim, obrazovne javne politike se ne izrađuju na lokalnim razinama ili se to ne radi tako da bi bilo jasno na koji način ih je potrebno unapređivati, što je veliki problem kad god se govori o razvoju i kvaliteti. Potrebno je propitivati i evaluirati rad javnih institucija, educirati vijećnike/ce za osmišljavanje javnih politika pa tako i na ovom području. Činjenica je da bi osnivači trebali postaviti okvir za (samo)vrednovanje odgojno obrazovnih ustanova, jer se ciljevi mogu postaviti na temelju strukturiranih izvješća.

Drugi set pitanja odnosio se na građanski odgoj i obrazovanje (GOO) u školama, a Dražen Hoffmann uvodno je ukratko predstavio rezultate istraživanja. Istaknuo je da je razina političkih znanja učenika i učenica ostala ista kao u prethodnom krugu istraživanja, dok je na socio-političkim stavovima zabilježen napredak prema demokratičnijim, odnosno tolerantnijim stavovima prema homoseksualnim osobama, nižim razinama autoritarnosti i više afirmativnim stavovima prema medijskim slobodama. Kao najvažniji prediktor političke kompetencije mladih ostao je i ovoga puta tip školskog programa, budući da su na svim dimenzijama političke kompetencije upravo učenice i učenici trogodišnjih programa imali najniže rezultate.

GOO je nesporno važan, ali je isto tako jasno da na političkom tržištu prilično loše kotira među akterima/cama koji trebaju zastupati interese djece, napose među političkim strankama (političarima/kama). Zato smo prisutne pitali što smatraju pozitivnim stranama, a što izazovima u postojećem obliku provedbe GOO u Istarskoj županiji. Saznali smo od prisutnih kako smatraju da lokalna uprava ima odgovornost, mehanizme i moć uvesti zasebni predmet ali jednostavno nema političke volje, da su mladi zapušteni u poznavanju vlastitih prava, da najbolja strategija obrazovanja nije prihvaćena zbog političke trgovine, da samo 40% mladih zna tko je premijer, a čak 70 % ne zna što je NDH i ne znaju da je to bila zločinačka tvorevina, te da se niz problema proteže do fakultetske razine obrazovanja jer je razina općeg znanja čak i na prvoj godini studija sramotna.

Da bismo bili ukorak s vremenom, treba izaći iz okvira, neki predmeti ili načini rada više nisu adekvatni, a država treba propisati sustavnu provedbu GOO, smatraju neki od sugovornika/ca. Drugi pak misle da lokalne vlasti ne vide ništa sporno, kao ni nacionalna, jer slave ideologiju.

Upozoreno je da se za provođenje programa u Istri ne obrazuju nastavnici/ce, a da današnji sustav generira podanike/ce, a ne građane/ke, pa zato niti ne trebaju ozbiljnu nastavu GOO-a. Daje se podatak iz istraživanja o učincima GOO u Rijeci, gdje nakon dvije godine 79% učenika lakše može reći NE i postavlja pitanje: kome trebaju mladi koji se ne uklapaju. Da ima volje GOO bi se uveo, smatraju neki od kandidata/kinja.

Neki od prisutnih istaknuli su podatak da mladi sa navršenih 16 godina u Finskoj mogu biti birani u parlament, dok je kod nas na snazi i dalje autokratsko donošenje odluka. I činjenica da na primjer učitelj ili profesor može, a ne mora uključiti poduku GOO i tako će ostati dok god GOO ne bude zaseban predmet.

Progresivno društvo se ne gradi samo po sebi, smatra jedna sudionica i napominje da je uključivanje oporbe u Gradu Puli nemoguće već 30 godina, što znači da najprije predstavnici IDS-a trebaju proći višegodišnju poduku GOO. Lošu praksu treba mijenjati a tome ključnu ulogu ima GOO.

Neki od prisutnih, pak misle da mladi znaju što žele ali ih politika ne zanima i da se GOO ne može koristiti za političku edukaciju. Tamara Brussich rekla je da će „IDS s novim županom tražiti sufinanciranje GOO-a u cijeloj Županiji“.

Jedan je sugovornik spomenuo savjete mladih, koji su obavezan mehanizam participacije mladih, ali da porečki Savjet mladih čine isključivo pripadnici/ce ili simpatizeri/ke IDS-a, pa se tako savjet mladih pretvara u inkubator upravljačkog kadra jedne stranke.

Svi su se sudionici/ce složili da treba osigurati trajnu podršku u edukaciji nastavnika/ca da bi GOO bio kvalitetan i da u edukaciju nastavnika treba uključiti udruge civilnog društva koje su stručne u tom području.