Članak 13. – kraj interneta ili zaštita novinara?

Uoči glasanja o kontroverznoj Direktivi o autorskim pravima, Gong ističe da je nužno osigurati novinarkama i umjetnicima pravednu plaću, ali da je s druge strane neodgovorno donositi zakone čije se posljedice ne mogu predvidjeti i koji bi mogli narušiti medijske slobode.

Brojni aktivisti, ali i korporacije te razne interesne grupacije najavljuju „kraj interneta“, ali i medijskih sloboda te slobodnog kolanja sadržaja u digitalnom prostoru koji bi trebao nastupiti izglasavanjem Direktive Europskog parlamenta i vijeća autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Polemika je poznata i pod nazivom „Članak 13“, prema jednom od dva najspornija članka nove direktive, a svoj bi finale trebala doživjeti na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta 26. ožujka. (U zadnjoj verziji Direktive, članak 13. postao je člankom 17. Zbog činjenice da se polemika u javnom prostoru vodi kao polemika oko članka 13., diskusije koje prenosimo u ovom tekstu spominjemo pod tim nazivom.) Nakon što je inicijalni prijedlog Direktive odbijen u 2018. godini, na dnevni red plenarne sjednice dolazi „ublažena“ verzija Direktive oko koje su se članovi i članice Europskog parlamenta i diplomati zemalja članica usuglasili u veljači ove godine.

Dobar sažetak rasprave o Direktivi i interesnih lobija vezanih uz autorska prava napisao je Ante Pavić na Faktografu. Više od godinu dana duga polemika koncentrirala se na dva ključna članka koji su problematični od početka uvođenja direktive – članak 13. i članak 11. Kontroverzni članak 13. odgovornost za dijeljenje sadržaja zaštićenog autorskim pravima prebacuje na platforme za dijeljenje sadržaja kao što su Twitter ili YouTube, a kolokvijalno je poznat i kao „meme ban“, članak koji bi mogao značiti kraj dijeljenju tzv. memeova, uglavnom parodijskog sadržaja u podlozi kojeg je sadržaj zaštićen autorskim pravima.

Iako Axel Voss, izvjestitelj Europskog parlamenta o Direktivi i član Odbora za pravna pitanja, najvažniji čovjek iza Direktive, tvrdi da sporni članak ne bi trebao utjecati na memeove, mnogi se s time ne slažu. Ako Direktiva prođe, platforme će biti primorane uvesti filtere sadržaja koji bi prilikom uploadanja trebali moći prepoznati sadržaj zaštićen autorskim pravom. Glavni problem je to što algoritmi koji su osnova filtera još uvijek nisu dovoljno sofisticirani da razlikuju parodije od povrede autorskog sadržaja.

Članak 11. previđa naknade koje se trebaju isplatiti nakladnicima i autorima za prenošenje njihovog sadržaja u drugim medijima, a rezultirat će time da će po novome nakladnici i autori morati sklapati sporazume s internetskim platformama i dogovarati uvjete i naknade za dijeljenje njihovog sadržaja.

Iako je ideja da autorice sadržaja na digitalnim platformama dobiju „dio kolača“ u smislu prihoda od dijeljenja sadržaja, čini se da će u praksi sami autori – novinarke, umjetnici i drugi proizvođači sadržaja na kraju najmanje profitirati. Bitka se, naime, ponajviše vodi između izdavača i udruženja autora s jedne strane te velikih digitalnih platformi Facebooka i Googlea s druge. Strani koja se protivi originalnom, ali i revidiranom prijedlogu Direktive uz internetske platforme pridružuju se i aktivisti koji se bore za digitalna prava, kao što je EDRi, europska organizacija za digitalna prava. EDRi podupire ideju da autori i umjetnice trebaju dobiti naknadu za svoj rad, ali tvrdi da se Direktivom ovaj problem neće adekvatno riješiti. Štoviše, stav EDRi-ja je da će verzija nacrta o kojoj će se glasati 26. ožujka rezultirati ograničavanjem slobode govora i medijskih sloboda za novinare, kao i ograničavanjem pristupa informacijama i znanju za krajnje korisnice.

U Njemačkoj i drugim zemljama Europe, organizirani su i prosvjedi protiv izglasavanja Direktive (#Article13Demo), na kojima je u najvećim gradovima Njemačke sudjelovalo više desetaka tisuća prosvjednika. 21. ožujka je iz istog razloga na 24 sata ugašena i njemačka Wikipedija. Istodobno, u tijeku je inicijativa usmjerena na zastupnike i zastupnice u Europskom parlamentu s ciljem da se obvežu glasati protiv Direktive.

Cijeli proces donošenja Direktive i potencijalne posljedice koje može ostaviti u više aspekata podsjećaju na proces donošenja GDPR-a, kojim se uređuje pravo na privatnost građana. Kao i u slučaju autorskih prava, jedan od ciljeva GDPR-a bio je ograničiti internetske gigante poput Googlea i Facebooka koji profitiraju na kršenju privatnosti korisnica jednako kao i na njihovim autorskim sadržajima. U praksi, kako prenosi  Slate, godinu dana nakon stupanja na snagu, GDPR je rezultirao udvostručenjem broja prijava kršenja osobnih podataka, ali nije baš puno postignuto u pogledu kažnjavanja onih koji privatnost krše. Iako je vidljiv pozitivan trend u pogledu osvještavanja građana i građanki o pravu na privatnost, to ne znači puno ako je u praksi ne mogu ostvarivati. Isto bi se moglo dogoditi sa autoricama i umjetnicima, koji naknadu za svoj rad, iako je novom Direktivom predviđena, u praksi neće nužno i dobivati.

Činjenica da su najveći podupiratelji Direktive upravo nakladnici vjerojatno nije slučajna. Primjerice, u Hrvatskoj Hanza medija, najveći izdavač tiskanog sadržaja, govori u prilog Direktive. Iza direktive su stale i Europska i Internacionalna Federacija novinara (EFJ-IFJ), kao i Hrvatsko novinarsko društvo. S druge strane, više od 5 milijuna ljudi potpisalo je peticiju protiv Direktive, kojoj se, osim Facebooka, Googlea i brojnih tvrtki, protive i brojne organizacije civilnog društva, osobito organizacije koje se zalažu za slobodu medija.

Glavni problem u cijeloj diskusiji, na koji upozoravaju brojni komentatori, jest problem nekonzistentne medijske politike Europske unije te činjenice da se dugoročni utjecaj Direktive na slobodu medija i to kako će implementacija u praksi izgledati ne može predvidjeti. Projekcije utjecaja variraju od vrlo blagog, do katastrofalnog utjecaja na slobodu medija i nezavisne medijske platforme.

Gong smatra da je nužno ograničiti velike internetske platforme u profitiranju na autorskom sadržaju te osigurati bolju poziciju novinarki i umjetnika. Međutim, zbog bojazni o dugoročnim utjecajima Direktive na medijske slobode i nezavisne internetske portale smatramo kako je neodgovorno donositi zakone čije se posljedice, kao ni to kako će u praksi izgledati implementacija, ne mogu predvidjeti. Osobito u situaciji u kojoj postoje i alternativni prijedlozi reguliranja važnog problema zaštite autorskih prava novinara i umjetnica, kao što je tzv. „Content Flat Rate“.

Pitanje zaštite autorskih prava novinarki i umjetnika s jedne strane i osiguravanja medijskih sloboda s druge, previše je važno da bi se pristajalo na polovična i ishitrena rješenja. Činjenica je da se razvojem digitalnih medija i platformi cjelokupni ekosistem funkcioniranja medija stubokom promijenio i da je potrebno osigurati ne samo rješenja koja će biti dobar odgovor za postojeće probleme, već i osigurati da ih je moguće implementirati na način da postignu svoju svrhu.

Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva.