Građanski odgoj i obrazovanje u školama

Razvijanje kompetencija učitelja za građansko obrazovanje učenika koje uključuje i građanski angažman te sudjelovanje građana u donošenju političkih odluka jedna je od kontinuiranih aktivnosti GONG-a.

Zbog važnosti poznavanja političkih procesa donošenja odluka i potrebe za građanskim sudjelovanjem u tim procesima, GONG je u Edukaciju za građansku pismenost uključio i obrazovni modul za učiteljice i učitelje Politička pismenost.  Ove aktivnosti provode se redovito, a u 2018. godini tijekom ožujka je provedeno stručno usavršavanje učitelja u Sisku, tijekom travnja održano je u Pazinu i Rijeci, a tijekom lipnja će biti nastavljene edukacije u Primorsko-goranskoj županiji  i Gradu Osijeku.

Edukacija za građansku pismenost

Osnovni cilj modula je upoznati učiteljice i učitelje s temeljnim konceptima važnima za razumijevanje i analiziranje suvremenih političkih procesa na lokalnoj i nacionalnoj, ali i globalnoj razini. Poznavanje tih osnovnih koncepata neophodan je instrument za razumijevanje politike, pa se na tragu toga sudionici/ice uvode u pojmovnu analizu koja je osnovni metodički postupak ovog modula. Sudionici/ice su upoznati s pojmovima kao što su politika, demokracija, populizam, političke stranke, politička kultura, politička socijalizacija, civilno društvo, alternativni modeli demokracije itd. Uvažavajući važnost političke kulture za funkcioniranje suvremenih političkih sustava, posebna će pozornost biti posvećena pojmu demokratske političke kulture i procesima putem kojih se takav tip političke kulture stvara, prenosi i transformira.

Metode koje se koriste tijekom edukacije uključuju: prijenos znanja putem izlaganja, rasprava, čitanje, gledanje i slušanje te upoznavanje i analizu postojećih mehanizama građanske participacije, uključujući i participaciju mladih.  Na ovaj način nastoji se podržati i potaknuti na upoznavanje temeljnih pojmova vezanih uz politiku, demokraciju, političke procese i građansko sudjelovanje te razvijanje kompetencija za poučavanje učenika o aktivnom građanstvu i političkim procesima.

Sudionici/ice obrazovnog programa kritički analiziraju lokalne, nacionalne, europske i šire globalne utjecaje i političke aktere, objašnjavaju procese donošenja javnih politika i mogućnosti građanskog sudjelovanja i utjecaja na donošenje političkih odluka te opisuju ulogu građana i prepoznaju mogućnosti građanske i političke participacije te se uključuju u rješavanje problema u zajednici.

Obrazovni program uključuje teme kao što su: suvremeno razumijevanje politike i demokracije; odnos liberalizama i demokracije; krizu suvremenih demokracija; alternativne modele demokracije – direktnu i participativnu, deliberativnu i asocijativnu demokraciju;  oblici građanske političke participacije; višedimenzionalnost politike i razumijevanje pojma i procesa donošenja javnih politika, faze i aktere te mogućnosti  sudjelovanja civilnog društva i građana od lokalnih, preko nacionalne do EU i globalne razine.

Kraće trajanje programa je oko 15 sati, a u duljem formatu program traje i do 25 sati te uključuje teme socijalnog kapitala, djelovanje civilnog društva i kritički osvrt na populizam i njegovu ulogu.

Dodatno, GONG je razvio online edukacijski modul  Građanin/ka – a ne podanik/ica! koji uključuje materijale: publikaciju, prezentaciju, animirani video i kviz. Materijali su dostupni u Edukatalogu GONG-a, a u prilagođenom obliku i u Edukatalogu GOOD inicijative

Učenicama i učenicima, učiteljicama i učiteljima te roditeljima zainteresiranima za demokratizaciju škola, od koristi može biti i publikacija Prema demokratskoj školi koju svakako preporučamo.

Učimo o suvremenim demokracijama

Demokracija je, dakle, za razliku od autokracije i aristokracije, oblik vladavine u kojem vlada narod stoga je temeljno demokratsko načelo da svi oni na koje se neka odluka odnosi trebaju moći sudjelovati u donošenju neke odluke.

Klasična atenska demokracija sastojala se od izravnog sudjelovanja građana u upravljanju svim javnim poslovima zajednice. Odluke koje su usvajane bile su, dakle, rezultat rasprave građana i imale su neposredan utjecaj na život svih pripadnika Atene što zapravo znači da je demos vladao u pravom smislu te riječi. Međutim, iz vladanja naroda – demosa mnoge su društvene skupine bile isključene. Pravo sudjelovanja u skupštini, odnosno pravo građanstva, imali su samo odrasli slobodni muškarci atenskog podrijetla stariji od 20 godina, što znači da su iz mogućnosti upravljanja isključene sve žene, robovi i slobodni doseljeni muškarci. Takav oblik vladavine uskog kruga ljudi danas sigurno ne bismo smatrali demokratskim. Štoviše, neki analitičari tvrde da se intenzivna politička participacija slobodnih građana odvijala upravo na temelju iskorištavanja rada žena i robova koji su obavljali najveći dio gospodarskih aktivnosti.

Dvije su važne razlike između klasične atenske demokracije i suvremenih demokracija. Prva se odnosi na opseg demosa, to jest na pitanje tko ima pravo sudjelovati u upravljanju određenom zajednicom. Za razliku od atenske demokracije, suvremene su demokracije uključive ili inkluzivne. Pravo sudjelovanja imaju svi punoljetni članovi neke političke zajednice bez obzira na sve razlike koje postoje među njima, kao što su, primjerice, razlike s obzirom na spol, dob, klasu, imovinski status, etničku pripadnost, itd.

Pravo sudjelovanja u odlučivanju o javnim pitanjima u suvremenim je demokracijama tako prošireno gotovo do maksimuma, osim u odnosu na dob.

Povijest borbe za širenje općeg prava glasa može nam iz današnje perspektive izgledati kao davna prošlost. Da tome nije tako, svjedoči činjenica da su neke države, koje danas smatramo uzorima demokracije, uvele opće pravo glasa za žene tek u drugoj polovici 20. stoljeća. Tako je u Švicarskoj opće pravo glasa ženama dodijeljeno 1971., a u Lihtenštajnu tek 1984. godine.

Danas je u suvremenim demokratskim državama jedini mogući prostor širenja prava glasa jest dob, odnosno mogućnost uključivanja sve mlađih dobnih skupina u demos. U većini europskih demokracija pravo glasa, odnosno pravo da se bude uključen u demos, stječe se s navršenih 18 godina života. Tijekom proteklog desetljeća u većem broju demokratskih država vode se rasprave o tome da se demos dodatno proširi, to jest da se pravo glasa stječe s navršenih 16 godina života. Najdalje je u tom pravcu otišla Austrija, u kojoj od srpnja 2007. godine dobna granica za glasovanje na svim izborima iznosi 16 godina. U nekim europskim državama (Njemačka i Švicarska) primjenjuje se dobna granica od 16 godina, ali samo za glasovanje na lokalnim izborima. U Hrvatskoj je ova tema bila prilično zanemarena, pa se tek posljednjih godinu dana počelo ozbiljnije govoriti o spuštanju dobne granice za glasovanje. Zanimljiva rasprava o razlozima zbog kojih bi se dobna granica za glasovanje trebala spustiti na 16 godina može se pronaći na web stranici: www.youthrights.org

Druga važna razlika odnosi se na činjenicu da su, za razliku od atenske demokracije koju smo opisali kao izravnu, sve suvremene demokracije predstavničke. To znači da građani, demos, ne upravljaju izravno, već biraju svoje predstavnike na koje prenose pravo upravljanja najvažnijim poslovima zajednice u kojoj žive. Ova promjena dogodila se uslijed činjenice da su suvremene države po broju stanovnika višemilijunske i da bi izravno upravljanje od strane građana u praksi bilo nemoguće. Tome treba dodati i veliki teritorijalni opseg suvremenih država. Kao odgovor na ova dva problema „izumljeno” je načelo predstavništva. To zapravo znači da su sve suvremene demokracije posredničke demokracije, jer narod ne upravlja neposredno, već putem izbora onih koji će ih predstavljati.  Izabrani predstavnici odlučuju o najvažnijim pitanjima, a njihove odluke obvezujuće su za cijelu zajednicu. Pritom bi izabrani predstavnici trebali voditi računa o interesima građana koji su ih izabrali, odnosno, kako sama riječ kaže, trebali bi predstavljati građane u pravom smislu te riječi. Činjenica postojanja periodičnih izbora i mogućnost promjene vlasti trebala bi prisiljavati predstavnike da vode računa o interesima demosa, a ne o svojim partikularnim, sebičnim interesima. Upravljanje naroda u predstavničkim demokracijama ne sastoji se, dakle, od neposrednog upravljanja, već od kontrole izabranih predstavnika.

Suvremene su demokracije liberalne. Pojam liberalna dolazi od riječi liberties, što znači slobode, pa tako liberalna demokracija znači oblik demokracije kao odlučivanja naroda koji je utemeljen na vladavini prava i zaštiti određenih sloboda pojedinaca. To znači da u liberalnim demokracijama postoje prava (primjerice pravo na život, na slobodu, itd.) koje većina, ma kako dominantna bila, ne smije dovoditi u pitanje. Mogućnost vlasti da donosi zakone ograničena je, dakle, u suvremenim demokracijama postojanjem određenih prava koja su, najčešće, ugrađena u ustave i koja štite prava i slobode pojedinaca. Ova prava i slobode predstavljaju granicu do koje se volja većine može provoditi na štetu prava manjine. Građanima je na raspolaganju čitav niz sloboda i prava (sloboda mišljenja, sloboda izražavanja, sloboda udruživanja, itd.) putem kojih mogu pokušati utjecati na odvijanje političkih procesa u zajednici u kojoj žive. U suvremenim demokracijama ne žive podanici koji nemaju prava i u čije ime odlučuje netko drugi već građani koji sami odlučuju o svojoj sudbini.

Kriza demokracije i veća građanska uključenost kao izlaz iz krize

Rastuće nezadovoljstvo demokracijom otvara prostor za njeno unapređenje, ali i opasnost od pomaka prema nekim neliberalnim ili nedemokratskim oblicima. Alternativni modeli mogu unaprijediti kvalitetu demokracije i osiguravaju veću mogućnost uključivanja građana/ki. Direktna demokracija jače uključuje građane kroz referendume i građanske inicijative, ali na nižim razinama i kroz druge modele npr. plenume. Deliberativna demokracija razvija kulturu dijaloga i otvara mogućnost promjene stavova kroz otvorenost prema argumentima; za nju je važnija kvaliteta rasprave i izneseni argumenti, nego brzina donošenja odluka. Participativna demokracija potiče nove prostore građanskog sudjelovanja; dok asocijativna potiče udruženo organizirano građansko djelovanje.

Danas je u većini demokracija prihvaćeno stajalište da su izbori samo jedan, iako i dalje temeljan i važan oblik građanske participacije. Međutim, većina demokratskih država pokušava proširiti mogućnost sudjelovanja građana u političkom životu, pa smo tako svjedoci češćeg korištenja elemenata neposredne, izravne demokracije. To se prije svega odnosi na referendume i građanske inicijative. U slučaju referenduma radi se o tome da građani glasovanjem direktno odlučuju o nekom pitanju, a političari se potom, najčešće, moraju striktno pridržavati odluke koju su izglasali građani.

Postoje i drugi dodatni oblici građanske participacije kao što su djelovanje u strankama, sudjelovanje u izbornim kampanjama, potpisivanje peticija, sudjelovanje u javnim okupljanjima i protestima, građanski neposluh, itd. Jedan od oblika građanske participacije jest angažman u organizacijama civilnoga društva. Civilno društvo predstavlja prostor dobrovoljnog, spontanog udruživanja građana koji tim putem nastoje ostvariti različite ciljeve (političke, ekonomske, kulturne, obrazovne, sportske, itd.). Organizacije civilnog društva, dakle, imaju vrlo različite ciljeve, no sve obuhvaćaju područje u kojemu građani mogu iskazati svoje želje, potrebe i interese, te na taj način pridonijeti prakticiranju aktivnog građanstva.

Razvoj i provedbu obrazovnih programa financijski je podržala Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva kroz program Centri znanja za društveni razvoj. Unapređenje programa podržala je u 2017. godini Europska unija kroz Erasmus+ program GEAR (Global Education and Active Response for Protection of Human Rights, Inclusion and Democratic Values in Intercultural Societies) te ga je u 2018. godini nastavila podržavati kroz program Europa za građane.

Provedbu programa u jedinicama lokalne i regionalne samouprave u Rijeci, Sisku i Istarskoj županiji financijski podržava Mreža Zaklada Otvoreno društvo (Open Society Foundations) te Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva kroz Centre znanja za društveni razvoj. Provedbu zajednički organiziraju Centar za mirovne studije, Forum za slobodu odgoja i GONG kroz suradnju unutar GOOD inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovni sustav.