Kakav je stav RH o povećanju transparentnosti EU?

Još uvijek javnosti nije poznat stav hrvatskih predstavnika u Vijeću, koje s Komisijom i Parlamentom pregovara o budućoj razini transparentnosti rada EU institucija, u okviru kojih je transparentnost lobiranja od ključne važnosti.

Pomaci u transparentnosti lobiranja u Europskoj uniji se događaju iznimno sporo. Iako je Europski parlament uspostavio Registar transparentnosti kao dobrovoljni instrument još 1995., Europska komisija se na ovaj korak odlučila 2008., dok su registri objedinjeni tek 2011. godine. Iako još od 2008. godine zastupnici Europskog parlamenta zahtijevaju da Registar postane obvezan za sve lobiste, tek je Europska komisija pod vodstvom Jean-Claude Junckera registar učinila obvezanim za sve one koji lobiraju visokorangirane članove Komisije.

Daljnji iskoraci u etičkim pravilima i pravilima transparentnosti rada europskih institucija bit će dogovorene u okviru pregovora između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Sva nova pravila bit će sadržana u međuinstitucionalnom sporazumu kojeg će potpisati tri institucije, što se prepoznalo kao najprihvatljiviji pravni oblik uvođenja novih obvezujućih horizontalnih pravila.

Europski parlament, kao jedino tijelo koje uživa direktni demokratski legitimitet bio je ključni nositelj zahtjeva za uvođenjem novih strožih i obveznih pravila lobiranja. Među parlamentarnim političkim grupacijama, zeleni su se istaknuli predanim radom na ovom pitanju, posebice zastupnik Sven Giegold. No, Europski parlament je kao institucija zakazao u ključnom trenutku. Naime, okviri konačnog mandata za pregovore za Europski parlament, dogovorenog od strane svih grupacija u Parlamentu, iznevjerili su očekivanja europskih građana i organizacija civilnog društva. Naime, iako se predviđa povećanje razine transparentnosti lobiranja niskorangiranih članova Europske komisije, Registar i nadalje neće biti obvezan.

Glavni čovjek Europske komisije za pitanja transparentnosti je njen potpredsjednik Frans Timmermans. Iako je prošle godine izjavio da je transparentnost jedan od posljednjih načina ponovnog uključivanja i povezivanja sa skeptičnim građanima Europske unije, i sama Komisija je spremno podržala uske okvire budućih pomaka u razini transparentnosti rada EU institucija.

Vijeće Europske unije je najnetransparentnija institucija Europske unije. Odluke koje se donose na sastancima Vijeća (koje se sastaje u ukupno 10 različitih sastava) su pred javnosti uspješno uokvirene i predstavljene kao osjetljivi proces pregovora koji podrazumijeva određenu razinu tajnosti, a ne kao proces donošenja odluka kojeg u prvom redu treba odlikovati transparentnost. Hoće li stajalište koje neka država-članica zastupa u Vijeću biti dostupne javnosti ovisi o samoj državi-članici koja pravila o tome može uspostaviti posve slobodno.

Vrlo često narodi i javnost država-članica nisu upoznati sa stajalištima s kojima države-članice ulaze u „pregovarački“ proces na sastancima Vijeća. Tako npr. GONG nije dobio na uvid stajalište koje je Hrvatska o TTIP-u zauzela na sastancima Vijeća, i to tjednima nakon što je sastanak Vijeća održan i na samom Vijeću donesena zajednička odluka, pa čak ni imena predstavnika korporativnog interesa koji su bili savjetovani u izradi tog stajališta. Vijeće će potpisivanjem međuinstitucionalnog ugovora ipak pristati na više razine transparentnosti rada, što treba pozdraviti, no ostaje bojazan da će upravo Vijeće u predstojećim pregovorima snažno bojkotirati zahtjeve za strožim pravilima.

Upravo iz ovog razloga, GONG je odlučio od Vlade RH i Ministarstva vanjskih poslova, putem portala Imamo pravo znati, zatražiti informacije o tome kakav će stav u Vijeću, o ovom pitanju zauzeti Republika Hrvatska. Zatražena je dostava upitnika o budućnosti lobiranja EU kojeg su na inicijativu malteškog predsjedanja EU ispunile sve države-članice.

Osim toga, zatraženo je i očitovanje od Ministarstva vanjskih i europskih poslova, o inicijativi da se stalni predstavnici država-članica u EU također objavljuju informacije o sastancima s lobistima, odnosno da i ti sastanci budu obuhvaćeni Registrom transparentnosti. Imajući na umu da stalna predstavništva nisu dio političkog-pravnog sustava EU, ona neće biti obuhvaćena međuinstitucionalnim sporazumom, te je sve prepušteno dobroj volji država-članica, i njihovom zajedničkom dogovoru u Vijeću.