Ljudska prava postaju najosjetljivije pitanje Brexita

epa06098375 The United Kingdom's Secretary of State for Exiting the European Union, David Davis (L), and Michel Barnier (R), the European Chief Negotiator of the Task Force for the Preparation and Conduct of the Negotiations with the United Kingdom under Article 50, speak at a joint news conference at the end of the second roundof 'Brexit' talks at the EU Commission, in Brussels, Belgium, 20 July 2017. Media reports state that the rights of EU citizens in Britain and financial issues have been the main topics on the agenda of their meeting. EPA/STEPHANIE LECOCQ

Europski ekonomski i socijalni odbor (EGSO) održao je informativnu raspravu o Brexitu i njegovim učincima na ljudska prava državljana Europske unije koji žive u Ujedinjenom kraljevstvu (UK) te britanskih građana koji žive u Europskoj uniji.

Mnogo je toga u ovom trenutku na kocki – oko 175 milijardi eura je ukupna vrijednost britanskog izvoza u EU, oko 3 milijuna državljana EU trenutno živi u UK, a oko 1 milijun Britanaca živi u državama članicama, političko zajedništvo unutar EU godinama je preveniralo eskalaciju političke nestabilnosti u Sjevernoj Irskoj, Škotskoj i Gibraltaru. Osim obostranog shvaćanja da bi nepostizanje dogovora bilo pogubno za obje strane, u ovom trenutku ni oni uključeni u proces pregovora, sami nisu uvjereni u njegov uspjeh.

O tim se temama raspravljalo 19. srpnja na sjednici Sekcije za zaposlenost, društvena pitanja i državljanstvo (tzv. SOC) EGSO-a, prema Chattam House pravilima. Iako su bili najavljeni, u raspravi nisu sudjelovali pregovarači Europske unije i Ujedinjenog kraljevstva jer je istog dana u obližnjoj zgradi vođena jedna od prvih rundi pregovora o izlasku UK iz EU.

„Provesti odluku o Brexitu vam je otprilike kao da pokušavate žumanjak izvaditi iz omleta“, ocijenio je jedan od sudionika rasprave. Naime, iako postoji puna podrška procesu pregovora s obje strane, sve su prisutniji glasovi koji nude prečace u pregovorima, shvaćajući da je put do detaljnog sveobuhvatnog dogovora iznimno dug i težak. U ovakvim pristupima se najčešće predlaže da UK dobije status država članica Europskog ekonomskog prostora (kakvog imaju npr. Island, Norveška, Švicarska) koji već imaju u potpunosti ispregovarane odnose s EU. Naime, za UK jedna je od ključnih ciljeva ipak ostati u carinskoj uniji EU, jer su troškovi prilagodbe novom režimu enormni.

U najgorem scenariju, ako se ne postigne dogovor, na odnose UK i EU se automatski počinju primjenjivati WTO pravila što bi, prema nekim procjenama, moglo dovesti do povišenja cijene britanskih poljoprivrednih proizvoda, automobila itd. za čak 20%. Mediji svakodnevno otkrivaju nove priče o konkretnim problemima s kojima će se suočiti mala i srednja poduzeća, tako se npr. irski izvoznici lako kvarljive robe pripremaju za prestanak prijevoza dobara kopnom preko UK, što će dovesti do značajnog povećanja troškova prijevoza, a time i cijene irskih prehrambenih namirnica namijenjenih izvozu.

UK se i na globalnoj razini našlo u nezavidnoj situaciji. Napušta EU upravo u trenutku kada EU sklapa sporazume o globalnoj trgovini s ključnim svjetskim igračima (Kanada, Japan, SAD, itd), s time da UK nije u poziciji ni da starta s paralelnim pripremama za sklapanje bilateralnih sporazuma s tim istim državama. Naime, ulagati resurse u proces pregovora o slobodnoj trgovini s UK, dok još uvijek traju pregovori kojim se tek treba definirati budući odnos UK i EU, čini se, u ovom trenutku, kao uzaludan posao. Do zaključenja pregovora o izlaska iz EU, sklapanje svih drugih međunarodnih sporazuma će odgođeno, prebačeno u nižu brzinu, ili se s pregovorima neće ni početi.

No, kada se s globalnih procesa spustimo na svakodnevni život, a pažnju s države i korporacija usmjerimo na osobe pojedince, situacija se doima zabrinjavajućom. U ovom trenutku pod znakom upitnika nije samo pravo slobodnog nastanjivanja i slobodnog kretanja, već i zajednički režim za mirovine, profesionalne kvalifikacije, pravo glasa na lokalnim i europskim izborima, konzularna pomoć, pravo nastanjivanja za članove obitelji koji nisu državljani EU, te brojna druga prava.

Plan je UK, barem za sada, da se odustane od EU državljanstva za britanske državljane, te da državljani EU u UK uživaju prava, iako ne u okviru EU državljanstva, već u okviru „settled state“, dok sam broj i opseg prava tek treba ispregovarati.  Svjesna potencijalnih ugroza ljudskih prava britanska premijerka Theresa May je nekoliko puta istaknula da zbog Brexita nitko ne bi trebao biti primoran napustiti EU, niti da se nečije obitelji moraju razdvojiti. No, u ovom trenutku nije jasno kako ostvariti ovaj cilj, a istovremeno ostvariti željenu razinu razlaza s EU kojoj se britanska Vlada nada.