Zakon donosi netransparentno upravljanje državnom imovinom

Zakon o upravljanju državnom imovinom mora proći temeljitu reviziju temeljem svih dostavljenih komentara, a posebno u odnosu na javnu dostupnost informacija i široke diskrecijske ovlasti ministra u upravljanju državnom imovinom.

U sklopu javnog savjetovanja o Zakonu o upravljanju državnom imovinom najveći broj komentara privukle su najspornije odredbe koje uređuju (ne)dostupnost informacija o upravljanju državne imovine javnosti, visoku razinu diskrecije ministra u upravljanju državnom imovinom, te ovlast dodjele državne imovine na upravljanje političkim strankama.

Nije jasno zbog čega se uz postojeći javno dostupni Registar državne imovine (koji se još uvijek ne vodi u otvorenom formatu sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama) predviđa i osnivanje dodatne Evidencije državne imovine koja neće biti javno dostupna. Zakonom je potrebno jasnije propisati strukturu Registra državne imovine, te Registar učiniti javno dostupnim u otvorenom formatu, dok je Ministarstvo slobodno kreirati dodatne evidencije za svoje interne potrebe, što nije potrebno definirati zakonom.

Nadalje, Zakon predviđa da će se objavljivati samo najvažnije odluke, što predstavlja direktnu koliziju sa Zakonom o pravu na pristup informacijama (čl.10.st.1.tč.2). GONG je stoga predložio uvrštavanje odredbe prema kojoj se sve odluke o upravljanju državnom imovinom objavljuju na službenim internetskim stranicama ministarstva u otvorenom formatu, što bi značilo da su odluke pretražive po svim relevantnim parametrima.

Jedna od strukturalnih manjkavosti ovog zakona jest da ne postoji obrazloženje za njegovo donošenje, kao ni za pojedine iznimno bitne prijedloge. Ovo primjećuje i Ured pučke pravobraniteljice za zakonske odredbe prema kojima ministar političkim strankama državnu imovinu može dati na upravljanje državnu imovinom, i to bez javnog natječaja, neposrednom pogodbom. GONG je predložio brisanje ove zakonske odredbe jer bi ministar u slučaju donošenja odluka o dodjeli nekretnina na upravljanje političkim strankama iz vlastite koalicije bio u situaciji koja predstavlja kršenje načela Zakon o sprečavanju sukoba interesa, te je visoka razina vjerojatnosti da bi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zauzela stav da ministar krši Zakon kojeg Povjerenstvo provodi.

Značajan broj komentara je usmjeren i na ovlast ministra da samostalno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 7.5 milijuna kuna. Obje ove odredbe predstavljaju značajan korupcijski rizik jer nije osigurana transparentnost procesa donošenja odluka i samih odluka, te što odsustvo ikakvih kriterija i standarda stvara široku diskrecijsku moć ministra, što je recept za ozbiljenje korupcijskih rizika.

Komentari zainteresirane javnosti ukazali su i na brojne prostore za daljnje unaprjeđenje Zakona. Tako Centar za mirovne studije (CMS) ističe da se definiranjem državne imovine obuhvaća samo imovina u vlasništvu RH, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) i Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), ali ne i imovina pravnih osoba koje je osnovala RH. Predloženo je i uvrštavanje novog načela „zaštite javnog interesa“. CMS je predložio i participativan proces izrade Godišnjeg plana upravljanja imovinom kako bi npr. lokalne zajednice mogle utjecati na te odluke.

Više razina participativnosti se predlaže i kroz ponovno uključenje socijalnih partnera u odluke vezane uz upravljanje državnom imovinom koje donosi CERP, dok Ured pučke pravobraniteljice dodaje da bi se s obzirom na ovlasti CERP-a, njegov ravnatelj trebao birati putem javnog natječaja. Pučka pravobraniteljica također primjećuje da se u zakonskim odredbama koji normiraju dodjelu dionica braniteljima ne vodi računa o tome da tvrtke od posebnog javnog interesa i nadalje ostanu u apsolutnom ili većinskom državnom vlasništvu.

Autor članka je predstavnik udruge GONG u Savjetu za sprječavanje korupcije Vlade RH.