„A moj Splite“

Da se u Splitu na lokalnim izborima 2017. dogodila prava masovna akcija protestnog glasanja, GONG je potvrdio uvidom u nevažeće listiće drugog kruga izbora za gradonačelnika u Splitu.

Nevažeći listići u drugom krugu izbora za gradonačelnika Grada Splita, u kojemu su se sučelili kandidat Hrvatske građanske stranke Željko Kerum i HDZ-ov Andro Krstulović Opara, pobudili su veliku medijsku pozornost. Naime, nevažećih je listića bilo čak 5.451, odnosno 9,46% od ukupnog broja svih glasova u drugom krugu izbora. Ovo je kudikamo više od udjela nevažećih listića u bilo kojoj drugoj jedinici lokalne samouprave u kojoj je održan drugi krug izbora; drugdje je, naime, udio nevažećih listića mahom ostao ispod 3%.

Kako bismo utvrdili postoji li osnova za sumnju u regularnost drugog kruga izbora za splitskog gradonačelnika, propustili smo ove listiće „kroz šake“ i nedvosmisleno pronašli samo jedno – velike razmjere građanskog protesta. Naime, daleko je najveći dio ovih listića bio učinjen nevažećima s posve očitom namjerom. Listići su najvećim dijelom bili iskrižani, išarani, ispisani iskazima nezadovoljstva ili uvredama upućenima jednome ili obojici kandidata, ispisani riječju PONIŠTENO ili iscrtani raznim crtežima:

 

…ili su pak na njima kao (nepostojeći) treći izbor dopisivana različita imena, od stvarnih osoba do fiktivnih likova.

 

Ono što je bilo zanimljivije od ovih nedvosmislenih protestnih glasova bili su listići na kojima su zaokružena obojica kandidata. Razlog je jednostavan – za ove je listiće hipotetski moguće da su izvorno bili važeći glasovi koji su zatim, primjerice u postupku prebrojavanja glasova, naknadno učinjeni nevažećima zaokruživanjem i drugog kandidata. Ovakvih je listića u ukupnom broju nevažećih listića bilo oko 600 te niti na jednom od njih nisu uočeni tragovi očite naknadne intervencije (npr. kandidati zaokruženi kemijskim olovkama različite boje). Ovi listići, čak ni da su poništavani tek naknadno, ne bi bili utjecali na ishod izbora, čak ni pod nizom pretpostavki: da su svi izvorno bili za kandidata Željka Keruma, da su poništavani na gotovo svim biračkim mjestima, te da su bili atraktivnije „mete“ za pokušaj izborne prijevare od posve praznih listića, koji su također ubacivani u biračke kutije u nezanemarivom broju. Dakle, osnova za sumnju u autentičnost rezultata splitskih gradonačelničkih izbora ne postoji.

Ono što je iz proceduralnog aspekta problematično je i dalje vrlo očit izostanak edukacije biračkih odbora, utoliko što je naknadnim uvidom Gradskog izbornog povjerenstva u izborni materijal dio nevažećih glasačkih listića bio proglašen „sporno nevažećima“. Ovakvih je spornih listića utvrđen mali broj – ukupno 110 na svim biračkim mjestima u Splitu, ali činjenica da su naknadno utvrđeni kao sporni govori o neujednačenosti kriterija i nedostatku jedinstvenog shvaćanja toga što glasački listić čini nevažećim.

Sukladno odredbi sadržanoj u čl. 73. Zakona o lokalnim izborima, nevažeći je listić „glasački listić popunjen na način da se ne može sa sigurnošću utvrditi za koju je kandidacijsku listu ili kandidata birač glasovao“. Uzimajući tu definiciju u obzir, među sporno nevažećim listićima zatekli su se i listići iz kojih je biračka volja vrlo razvidna:

…kao i neki koji biračku volju signaliziraju prilično jasno, ali ne slijede shvaćanje o glasanju zaokruživanjem broja uz ime jednog kandidata kao isključivo jedinoj mogućoj gesti izražavanja biračke volje:

Napokon, nekoliko je listića pokazalo kako i kod nekih birača postoji nerazumijevanje razlike između većinskih izbora – kao što su gradonačelnički – te mogućnosti korištenja preferencijskog glasa na izborima s razmjernim izbornim sustavom. Ovi su birači vjerojatno pretpostavili kako imena na listićima predstavljaju osobe na kandidacijskim listama kojima je moguće dati preferencijske glasove. No, radi se tek o nekolicini slučajeva.

Osim masovne mobilizacije i motiviranosti za izražavanje biračkog protesta, splitski gradonačelnički izbori ukazali su još jednom na nedostatak zajedničkih, općeprihvaćenih definicija na strani izborne administracije, nedostatak edukacije biračkih odbora i restriktivnost nekih tumačenja, u ovom slučaju važećih odnosno nevažećih listića. Iako sporni listići u ovom slučaju predstavljaju tek mali dio inače posve razvidne akcija izražavanja nezadovoljstva, nije nezamislivo niti da i tako malen broj listića odluči o ishodu izbora u situaciji s neizvjesnim ishodom – kao što je, uostalom, vrlo lako i mogao biti slučaj u Splitu.

Državnom izbornom povjerenstvu predstoji zadatak osiguravanja sustavne edukacije biračkih odbora za buduće izbore na svim razinama.