Kako osloboditi naša zarobljena mista?

Ključni nalazi istraživanja kvalitete dobrog upravljanja na lokalnoj razini „Naša zarobljena mista“, provedenog u četiri lokalne jedinice, predstavljeni su na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu prilikom čega su raspravljene i preporuke za dokidanje mreža zarobljavanja.

Opsežnu studiju u kojoj se koncept zarobljene države primjenio na kvalitetu upravljanja u lokalnim jedinicama proveo je istraživački tim u sastavu: Paul Stubbs (Ekonomski institut), Siniša Zrinščak (Pravni fakultet), Berto Šalaj (Fakultet političkih znanosti u Zagrebu), te GONG-ovi istraživači Dragan Zelić, Duje Prkut i Dražen Hoffmann. Nalaze istraživanja predstavili su Nives Miošić i Siniša Zrinščak, dok su uvodne komentaru za raspravu, koju je moderirao Dragan Zelić, dali Nenad Zakošek (Fakultet političkih znanosti) i Ivan Koprić (Pravni fakultet, Institut za javnu upravu).

Siniša Zrinščak istaknuo je da je cilj istraživanja bio dobiti odgovore na pitanje zašto, tko i kako zarobljava hrvatski lokalni politički sustav – koji su ključni poticaji i uzroci, tko su ključni akteri i koji su glavni mehanizmi zarobljavanja. Zrinščak je istaknuo da je koncept zarobljene države nešto daleko više i složenije od puke korupcije ili drugog iznimno popularnog koncepta klijentelizma. Zarobljena država podrzumijeva da neki pojedinac, grupe ili mreže prisvajaju ili koriste dio ili cijeli sustav radi ostvarenja svojih privatnih interesa koji mogu biti legitimni, ali nisu javno posredovani i odgovaraju tek uskim krugovima osoba. Zarobljena država dovodi do nejednakosti među građanima – ostvarenje njihovih privatnih interesa je pripriječeno kombinacijom umreženih partikularnih interesa. Zrinščak je zaključno istaknuo da je istraživanje obuhvatilo analizu dokumenata, 55 intervjua s lokalnim poznavateljima prilika, 12 fokus grupa s građanima i validacijsku radionicu s lokalnim dionicima o nalazima istraživanja. Istaknuo je da su, s jedne strane, obuhvaćeni apstitnenti, birači pozicije i birači opozicije te, s druge strane, mladi, umirovljeni i oni u radno aktivnoj dobi. 

Nives Miošić predstavila je ključne nalaze istraživanja. Zarobljavanje lokalne države postoji na određenom kontinuumu, dok je razina zarobljenosti određena lokalnim političkim kontekstima, te tipu i količini resursa na raspolaganju. Istaknuta je umješnost aktera zarobljavanja u kombiniranju formalnih i neformalnih mehanizama za ostvarenje partikularnih interesa: „Kad im paše, drže se procedure, a kad im ne paše, izrazito su kreativni u rješenjima“. Prakse zarobljavanja su omogućene i poduprte važećim zakonsko-institucionalnim rješenjima te kroz interakciju s nacionalnim strankama.

U svim istraživanim zajednicama su zarobljeni i kontrolni mehanizmi koji bi trebali djelovati kao korektiv takvim negativnim upravljačkim praksama – politička opozicija, mediji i civilno društvo. Politička opozicija je umrtvljena (kao u Istri) ili nepostojeća (kao u Zagrebu i Dubrovniku (Dubrovački dogovor). Lokalni mediji su potpuno ovisni o lokalnim vlastima zbog sustava financiranja: procedure financiranja medija su nedovoljno transparentne, no i one se zaobilaze kroz kupovinu oglasnog prostora direktno od lokalnih komunalnih tvrtki. U ovakvoj situaciji na djelu je autocenzura lokalnih medija.

Građani su vrlo dobro upoznati s tim negativnim praksama zarobljavanja. No, veliku većinu njih to baš i ne smeta: to se ne uzima kao otegotna okolnost prilikom procjene kome dati glas. Nefunkcioniranje niti jednog kontrolnog mehanizma predstavlja izrazitu opasnost za daljnji demokratski razvoj.

Miošić je zaključno predstavila četiri detektirana područja zarobljavanja: zapošljavanje / kadroviranje, prostorno planiranje, komunalni/građevinski radovi, mjere socijalne politike. U ovim zarobljenim područjima ostvaruju se ključne funkcije sustava zarobljavanja: kontrola mreže zarobljavanja, jačanje mreže zarobljavanja, način distribucije resursa unutar mreže, povećanje vjerojatnosti reizbora, povećanje količine i vrijednosti resursa u mreži.

Miošić je predstavila brojne preporuke vezane uz izmjenu normativnog okvira, koji su dostupni u PPT prezentaciji izloženoj na javnom događanju. Miošić je istaknula da isključivo promjena normativnog okvira neće samostalno biti dostatna za razgradnju mreža zarobljavanja. Naime, potrebno je šire društveno djelovanje te osnaživanje lokalnih inicijativa za pružanje otpora praksama zarobljavanja (što spada u odgovornost organizacija civilnog društva).

Osvrćući se na potencijalne načine dokidanja mreža zarobljavanja, Ivan Koprić je istaknuo taktike koje po njegovom sudu ne mogu imati snažnije učinke: javni napadi na lokalne uhljebe ne vode rješenju probelma, regulacija sama po sebi ne može riješiti sve probleme, USKOK, čini se, nema kapaciteta da kvalitetno obuhvati nezakonitosti u 576 lokalnih jedinica (trenutno je 30-ak lokalnih čelnika koji su u nekom tipu istražnog ili sudskog procesa), a promjene ne obećavaju ni umrtvljeni instituti sudjelovanja građana (zborovi građana, građanske incijative, savjeti mladih). Kao moguć put u napredak detektirana je izgradnja integriteta na lokalnoj razini – daljnje jačanje prava na pristup informacijama, te daljnje osnaživanje pravila vezanih uz regulaciju sukoba interesa lokalnih političkih aktera.

Nenad Zakošek istaknuo je razliku između korupcije i klijentelizma s jedne strane te zarobljavanja s druge strane. Klijentelizam je praksa korištenja resursa od strane onih koji imaju moć, dok se za uzvrat dobije podrška u izbornom procesu. Naspram tome zarobljena država znači institucionalizaciju i sveobuhvatnost. Dakle, podrazumijeva postojanje čitavog niza instituta i institucija koji su dizajnirani tako da bi akteri zarobljavanja koji preuzimaju vlast mogli nagrađivati krug svojih pristaša i birača. Zakošek izlaz vidi u nastanku manjinskih incijiativa koji kroz svoje javno i političko djelovanje mogu natjerati nacionalne aktere na izmjene zakonodavnih okvira. Neće samo dobri argumenti prinuditi većinu da promijeni zakone, moraju postojati jasni društveni interesi koji zagovaraju promjene te politički pritisak koji stvara probleme vladajućim akterima sve dok na te promjene ne pristanu.