Izvještaj o praćenju medija u kolovozu 2016.

Zagreb, 10.06.2013 - Hrvatski æe sabor u sutrašnjem nastavku zasjedanja razmotriti konaèni tekst zakona o porezu na dodanu vrijednost (PDV), kojim je, meðu ostalim, previðena niža stopa PDV-a za dio dnevnih novina. Arhivska fotografija od dana 31.07.2008. godine prikazuje razne dnevne novine u Hrvatskoj. foto FaH/ Dario GRZELJ/ ik

Izvještaj o praćenju govora mržnje, diskriminatornog, stereotipizirajućeg i zapaljivog govora u informativnim medijima u kolovozu 2016.

Kolovoz je protekao u znaku službenog početka predizborne kampanje za parlamentarne izbore u rujnu i intenzivnih priprema za izbornu utakmicu. Kao što je bila pokazala prva runda GONG-ovog praćenja neprihvatljivog govora u medijima – ona iz razdoblja predizborne kampanje uoči izbora 2015. godine – zaoštravanje političkog natjecanja u predizborno razdoblje pogoduje ujedno i posezanju za neprihvatljivim i diskriminatornim kvalifikacijama u diskursu izbornih aktera. I prva polovica ove predizborne kampanje iznjedrila je i visoko vidljive slučajeve takvog diskursa.

Početak kolovoza ujedno je i razdoblje izrazito obilježeno proslavom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja (5. kolovoza), proslave koja je već niz godina i poprište ekscesa, uključujući pojavljivanje ustaške ikonografije i incidenata veličanja NDH na proslavi u Kninu. Ni ova godina u tom pogledu nije bila drugačija na marginama proslave, ali pojedine problematične poruke pojavile su se i u sklopu službenog dijela programa, utoliko značajnije zbog nikad opsežnijeg praćenja programa proslave od strane javnog medijskog servisa.

Izvještaj o praćenju medija od 1. do 31. kolovoza možete preuzeti ovdje.

Deseta runda GONG-ovog praćenja medija obuhvatila je razdoblje od 1. do 31. kolovoza 2016. godine, s ciljem identificiranja aktera i medija koji plasiraju diskriminatorne i stereotipizirajuće izjave i napise u javnost te konstatiranja kako su one medijski tretirane.

Ukupan uzorak medija uvrštenih u praćenje sastojao se od šest dnevnih listova, sedam tjednika, četiri središnje televizijske informativne emisije, četiri televizijske panel-emisije/talk-showa te sedam internetskih portala. Sadržaji iz svakog od praćenih medija uključeni su u analizu tematskim kriterijem tzv. „svjetonazorskih“, odnosno vrijednosno zasićenih tema koje zauzimaju važna mjesta u hrvatskom javnom diskursu i medijskom prostoru:

1. izbjeglička kriza i migracije u Europi,
2. ljudska prava LGBTIQ osoba,
3. rod i politička participacija,
4. identitet i prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj, te
5. rehabilitacija ustaškog režima.

U praćenju su kombinirani kriteriji ovih tematskih područja i naznaka upotrebe problematičnog govora, temeljem korištene definicije utemeljene na Preporuci ministarskog odbora Vijeća Europe No. R(97)20, prema kojoj govor mržnje obuhvaća sadržaje kojima se izražava, zagovara ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje, ili koji izruguju, omalovažavaju, ponižavaju, dehumaniziraju ili obezvređuju određene ciljane društvene skupine – ili njihove pripadnike – po određenim zajedničkim značajkama kao što su rasa, boja kože, nacionalno ili etničko podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija, imigrantski status ili podrijetlo i slično. Na planu hrvatskog zakonodavstva, Zakon o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13) u čl. 3. st. 4. propisuje kako je zabranjeno prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili nesnošljivost na temelju spolne orijentacije, poticati nasilje i rat.

 Praćenjem je identificiran ukupno sljedeći broj potencijalno problematičnih medijskih objava koje su zatim uključene u analizu:

–          13 članaka iz dnevnog tiska,
–          7 članaka iz tjednika,
–          17 članaka s internetskih portala.

Iz građe obuhvaćene analizom, ovdje su izdvojene i komentirane samo one objave koje eklatantno ocrtavaju neprihvatljiv medijski sadržaj u praćenom razdoblju.

0.      Kontekst: Političko-komemorativni kolovoz, odnos prema prošlosti i dva loša komunikacijska poteza u kampanji

Već na samom početku mjeseca, dani uoči obilježavanja, kao i sam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti bili su nabijeni tenzijama, kao i posljednji dani srpnja koji su bili obilježeni prijeporima oko obilježavanja narodnog ustanka u Srbu. Upravo se na pitanju odnosa prema posljedicama VRA „Oluja“ samo dan ranije u Zagrebu pokazalo koliko ova tema može biti eksplozivna, na prosvjednoj akciji imena „Antiratni protest povodom slavljenja ratne pobjede“. Nakana prosvjeda bila je ukazati na sve žrtve Domovinskog rata i upozoriti na problem selektivnog afirmiranja žrtava i njihove podjele na „naše“ i „njihove“ kao problem suočavanja s prošlošću. Najavljeni je prosvjed zabranjen od strane Ministarstva unutarnjih poslova te je u konačnici održana prosvjedna akcija povodom zabrane antiratnog prosvjeda, u kojoj su sudionice i sudionici držali crno platno bez natpisa. Ova je akcija naišla na žestoku reakciju predstavnika udruga proizašlih iz Domovinskog rata okupljenih na protuprosvjedu, a okupljanja su završila verbalnim i fizičkim napadima na sudionice i sudionike antiratne protestne akcije, pokazavši kako u hrvatskoj javnosti afirmiranje svih žrtava rata, neovisno o nacionalnosti, i dalje predstavlja duboko kontroverzno pitanje.

Samo obilježavanje Dana pobjede domovinske zahvalnosti u Kninu proteklo je u znaku nekolicine medijski zabilježenih ekscesa, uključujući paljenje srpske zastave, isticanje ustaškog znakovlja i javno korištenje ustaškog pozdrava Za dom spremni, uključujući ono u sklopu večernjeg zabavnog programa na kojemu je nastupio pjevač Marko Perković Thompson, koji pozdravom započinje jednu od svojih najpoznatijih pjesama. Iako je javni medijski servis kninski koncert prenosio, prijenos je prekinut prije nego je ustaški pozdrav upućen s pozornice. Ipak, nacionalistički ekscesi i nedopustiva ikonografija na obilježavanju Dana pobjede u Kninu tako su ponovno okaljali proslavu legitimne i oslobodilačke vojne operacije, o čemu su izvijestili i brojni mediji.

No, najznačajniji dio komunikacijskog konteksta u kolovozu oblikovan je činjenicom kako je 16. kolovoza započela službena predizborna kampanja, a time je izrazit medijski fokus stavljen na političke aktere i njihove javne istupe. Utoliko su se istaknule izjave dvojice izbornih aktera plasirane putem komunikacijskih kanala koji nisu „klasični“ mediji u smislu sredstava odašiljanja poruka u najširu javnost, ali zadobivenim su publicitetom postale par excellence medijski sadržaj. Konkretno, radi se o izjavama zastupnika iz prošlog saziva Sabora, Zorana Milanovića i Steve Culeja koji su u javnost izašli krajem mjeseca.

Komentirajući 23. kolovoza objavu na Facebooku svojeg saborskog kolege, manjinskog zastupnika Veljka Kajtazija, Culej je plasirao kratki komentar u svrhe antikampanje Kajtaziju riječima:

Poštovani Romi, ne vjerujte bivšem oficiru JNA, laže kao srpski cigan i nije dio vas Hrvatskih Roma (…) radi po nalogu mrzitelja Hrvata.

Također krajem kolovoza, nakon sastanka predsjednika SDP-a Zorana Milanovića s predstavnicima braniteljskih udruga, u medije je dospjela cjelovita snimka razgovora, na kojoj se jasno čuje kako Milanović, govoreći o svojem glavnom takmacu predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću, kaže kako:

                …[moja] stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva.

Ove su dvije izjave s razlogom odjeknule u medijima, budući da su ujedno i dvije najvidljivije izjave izbornih aktera koje su sadržajem neprihvatljive iz perspektive standarda demokratskog političkog natjecanja. Diskvalifikacije političkih takmaca temeljem njihove nacionalne pripadnosti, ili pak aludiranje na njihovo etničko porijeklo s nakanom njihovog diskreditiranja znači ujedno i podržavati negativne stereotipe prema nacionalnim manjinama i neprimjeren je način vođenja kampanje.

Isto tako, ma koliko komentiranje članova obitelji političkih oponenata predstavljalo lošu praksu u vođenju političkih kampanja, posebno je znakovita upotreba srbizma lekar umjesto doktor ili liječnik. U hrvatskom komunikacijskom kontekstu, upotrebe srbizama tamo gdje postoji potpuni hrvatski ekvivalent stilski su izrazito obilježene i redovito šalju poruku, a ta je poruka, zbog dugotrajnog održavanja i kulturne ukorijenjenosti negativnih stereotipija o Srbima, upravo pridavanje negativnih konotacija onome što se karakterizira kao ‘srpsko’.

Promatrani mediji su, kao što im je i dužnost, obje izjave dosljedno prenijeli te su one time postale javni primjeri toga na kakvom diskursu ne graditi političku kampanju. Promicanje štetnih stereotipa i služenje diskvalifikacijama na osnovi pripadnosti političkih oponenata pojedinim društvenim skupinama postupci su koji ne doprinose inkluzivnoj javnoj komunikaciji.

 

1.      Dnevno.hr o kraju civilizacije i islamskoj kulturi u navodnicima

Portal Dnevno.hr bavio se u kolovozu u više navrata problematikom migranata iz islamskih zemalja u Europu, a dva su takva članka bila obilježena i problematičnim sadržajem.

U prvome, tekstu od 10. kolovoza naslovljenom POČETAK KRAJA: Nakon braka s djecom, muslimani traže legalizaciju poligamije! ponovno je plasirana teza o islamskim kulturnim obrascima – u slučaju ovog članka, šerijatskom zakonu – kao pogubnima za Europu jer:

Naime, po šerijatskom zakonu dozvoljeno je poligamija, pedofilija, a ako europski sudovi pored svojih zakona priznaju i šerijatske zakone otvara se Pandorina kutija, tj. bezakonje. Tako bi uskoro mogli tolerirati kamenovanje, sakaćenje udova, odsijecanje glave, bičevanja. itd.

te kako:

korak po korak, rasplamsava se ona prava istinita europska zvijer na koju su mnogi godinama upozoravali. Daleko je ovo što se sada stvara od uglađenog zapadnog društva a bliže uništenju čitave europske civilizacije!

Iako je diskusija o odnosu vjerskih i sekularnih pravnih institucija apsolutno opravdana, paušalno prikazivanje šerijatskog prava kao onoga koje kodificira rodnu nejednakost, mučenje i barbarstvo te ih uzdiže na razinu općeg važenja predstavlja podržavanje štetnih stereotipa o muslimanima kao prijetnji europskoj kulturi te potiče zazor i distancu prema migrantima iz neeuropskih zemalja.

U drugom tekstu, onome autora Marcela Holjevca koji prenosi riječi islamologa Bassama Tibija o seksualnom nasilju migranata prema europskim ženama koje, navodi, oni mahom smatraju „droljama“, zaključak je:

Možda bi genijalci – znanstvenici na zapadu, poput švedskih znanstvenika koji za val silovanja ovog ljeta krive toplo vrijeme, trebali poslušati profesora Tibija. On “svoje” ljude ipak bolje poznaje, kao i način na koji funkcionira tzv. “kultura” iz koje je i sam došao. Čovjek zna o čemu govori.

Stavljanje riječi kultura uz „tzv.“ i u navodne znake dovoljan je komentar sam za sebe. Sva ljudska društva razvila su kulturu i ironiziranje jedne od njih kao nedostojne tog imena – osobito ako se komentar odnosi na cijeli islamski kulturni krug kojemu pripadaju milijuni ljudi – diskriminatoran je prikaz muslimana. Sam preneseni tekst pronosi tvrdnju o dubokoj kulturnoj usađenosti silovanja kao opravdanog postupka među bliskoistočnim migrantima, ali citirani urednički komentar i u tom kontekstu odskače relativiziranjem pojma kulture onako kako se on odnosi na islam.

 

2.      Glas Koncila: o „drugotnima“ i onima koje trebaju biti poslušne

Jedna je od medijski najeksponiranijih tema u kolovozu svakako bila ona o kolumni pod naslovom „Marijina poslušnost i žene danas“ teologa dr. Ivice Raguža u tjedniku Glas koncila u broju od 15. kolovoza. Među tvrdnjama iznesenima u tekstu o ulozi žena, nalazi se i ona kako:

…[se] neposlušnost izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti (…) da je ona drugotna, a muškarac prvotan.

te kako je zbog toga

                …najveće iskušenje za žene je neposlušnost (koja) dolazi do izražaja na različite načine.

Čak i ako ovi sudovi o ženama imaju uporište u katoličkoj teologiji, oni svojim sadržajem teško mogu biti tumačeni drugačije nego kao seksistički i diskriminatorni te u službi diskreditiranja emancipacije žena na način da kao ispravan afirmiraju samo patrijarhalnu podjelu uloga u društvu. Proglasiti žene „drugotnima“ u teološkom smislu, a zatim iz toga izvesti niz vrijednosnih sudova o njihovoj određenosti i pogodnosti za određeni skup položaja u društvu, komentar je koji promiče ideju o nejednakosti spolova i obezvređuje emancipaciju žena. Ni obraćanje samo zajednici (katoličkih) vjernika s ovakvim porukama ne može ignorirati činjenicu da one dopiru do demokratske javnosti i nalaze se u društvenom kontekstu u kojem je rodna ravnopravnost princip.

Komentirajući sporni tekst, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova oglasila se priopćenjem u kojem navodi kako Raguževe tvrdnje ne predstavljaju diskriminaciju onako kako je definira Zakon o suzbijanju diskriminacije, budući da su u skladu s naukom i poslanjem registrirane vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj. No, ako i ne predstavljaju kršenje Zakona o suzbijanju diskriminacije, medijske objave poput Raguževe kolumne promiču rodnu nejednakost i nisu prihvatljive u društvu koje ravnopravnost spolova drži kao jednu od najviših ustavnih vrednota. Ideje koje promiču i podržavaju neravnopravnost štetne su, a njihovo iznošenje, i ako zakonski ne potpada pod definiciju diskriminacije, ni argumentima nauka i poslanja vjerske zajednice ne može biti izuzeto od javne kritike.

Poanta

Razdoblje prve polovice izborne kampanje u praćenim medijima, u odnosu na predizbornu kampanju 2015., bilo je siromašnije diskvalifikacijama temeljem grupne pripadnosti, kao što je „prebrojavanje krvnih zrnaca“ odnosno isticanje nečije nacionalne pripadnosti kao oblika političke diskvalifikacije. Iako političke kampanje zauzimaju tek mali dio vremena u životu demokratskih društava, one su ujedno i među najturbulentnijim razdobljima, onima u kojima usvojenost načela nedopustivosti mržnje, diskriminacije i posezanja za uvredljivim stereotipima dolazi do izražaja kod onih koji bi trebali postavljati primjere i standarde demokratske političke kulture.

No, odgovornost nije samo na političarima, novinarima ili drugim osobama koje medijima imaju manje ili više kontinuiran pristup. Demokratska i inkluzivna politička kultura nastaje u svakoj situaciji u kojoj građanke i građani imaju prilike reagirati na neprihvatljive oblike govora u javnom prostoru i formira se dugotrajno, nastojanjem aktivnih i osviještenih građana koji na raspolaganju imaju alate kojima mogu reagirati i njima se znaju koristiti. Jedna je od mogućnosti reagiranja na neprihvatljivi javni govor podnošenje anonimiziranih prijava putem internetske platforme www.dostajemrznje.org, koje korištenje procedura za prijavu čini maksimalno jednostavnim za korisnike.

Za sadržaj članka isključivo je odgovoran GONG te on ni na koji ne način ne predstavlja službene stavove donatora. Ovaj izvještaj je nastao u sklopu projekta ‘Dosta je mržnje!‘, uz financijsku podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške za organizacije civilnoga društva, čiji je provoditelj za Republiku Hrvatsku Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.