Tko kontrolira stranačke financije u Hrvatskoj?!

?????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

DIP usko i birokratski tumači svoj djelokrug rada i ne pretvara se u modernu instituciju koja će imati inicijativu moderniziranja izbornih procesa i edukacije birača, medija, političkih stranaka o svim aspektima izbornog procesa.

Utjecaj novca u politici postaje sve značajniji i ukoliko ga se ne kontrolira dovodi do netransparentnosti, narušava demokratske procese te stvara pogodno tlo za korupciju jer takav novac može u konačnici dovesti do „kupovine“ nekih odluka koje bi izabrani predstavnici trebali donositi u općem interesu, a ne za partikularne interese, primjerice, donatora stranaka. Stoga je vrlo važno očuvati javno financiranje političkih stranaka, ma koliko to bilo nepopularno, jer su stranke jedni od temelja demokracije, a jedna od ustavnih vrednota je demokratski višestranački sustav koji se treba čuvati i stalno unaprjeđivati.

Tijekom procesa ulaska u Europsku uniju pod pritiskom javnosti te nakon malverzacija s financiranjem Sanaderovog HDZ-a, za vrijeme mandata premijerke Kosor donesen je dobar pravni okvir za transparentnost financiranja stranaka i kampanja koji je kasnije za vrijeme Milanovićeve Vlade dodatno unaprijeđen. Hrvatska bi mogla komotno „izvoziti“ svoja znanja i iskustva o financiranju stranaka.

U Hrvatskoj je za nadzor financiranja zaduženo Državno izborno povjerenstvo (DIP)  kao neovisno tijelo, a za reviziju je nadležan Državni ured za reviziju. Međutim, izgleda da je puno učinkovitiji vaninstitucionalni nadzor od strane pojedinih medija, novinara i organizacija civilnog društva koje godinama prate i upozoravaju na netransparentne slučajeve.  Primjerice, GONG je 2007. zajedno s tadašnjim Transparency Internationalom Hrvatska proglasio parlamentarne izbore netransparentnima zbog malverzacija u financiranju Sanaderovog HDZ-a. Procjenjivali smo troškove oglašavanja u kampanji jer većina stranaka uglavnom ima velike troškove upravo na oglašavanje i otkrili smo da je HDZ iznosio neistine u financijskim izvještajima. Nažalost, nije bilo reakcija od strane nadležnih tijela i pokazalo se da smo bili u pravu. Zanima nas kako DIP utvrđuje jesu li točni i vjerodostojni, primjerice, podaci o troškovima oglašavanja navedena u izvještajima?!

GONG je i ranije upozoravao da DIP mora provoditi proaktivni nadzor financiranja stranaka i kampanja, a i OESS je u svom izvještaju s parlamentarnih izbora 2015. naveo kako DIP uglavnom provodi reaktivni, a ne proaktivni nadzor. Nadalje, navode da Zakon osigurava mogućnost provođenja kontrole uključivanjem drugih nadležnih državnih tijela, a DIP ih je obavijestio kako nije koristio takvu pomoć. Začuđujuće je da provodite nadzor i ne treba vam pomoć i informacije drugih nadležnih tijela poput porezne uprave, Ureda za sprječavanje pranja novca…

Javnost traži da se objave podaci tko je dao kredite jer stranke kao i udruge moraju poštovati i propise o računovodstvu neprofitnih organizacija. Nadamo se da će DIP shvatiti da je svrha i duh zakona te ostalih propisa koji se tiču financiranja stranaka i kampanja, transparentnost i objava svih podataka u svrhu prevencije korupcije. To su minimalni standardi. Izborno povjerenstvo Ujedinjenog Kraljevstva objavljuje svako tromjesečje podatke o kreditima političkih stranaka na vrlo pregledan način. Možda ovakva praksa bude inspiracija za naš DIP.

Može se reći da danas imamo samo formalni nadzor od strane DIP-a jer nije jasno kako DIP provjerava vjerodostojnost podataka koje stranke i kandidati navedu u izvještajima. Primjerice, kako DIP provjerava je li stranka stvarno imala određeni broj oglasa i stvarno platila cijenu navedenu u financijskim izvještajima?! Možda bi mogli koristiti GONG-ov način nadzora procjene troškova oglašavanja, a takvu metodologiju koriste mnoge udruge u drugim zemljama pa čak i državna Agencija za borbu protiv korupcije u Srbiji.

Postavlja se pitanja smisla takvog nadzora, da građani plaćaju samo nadzor pro forme radi kako se ne bi nikom zamjerilo. DIP bi se trebao ugledati na rad Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koji je također neovisna institucija, postavlja visoke standarde, vraća povjerenje građana u rad institucija i opravdavaju novac građana za svoj rad.

Nevjerojatna su tumačenja DIP-a da u slučaju afere Pozajmica nije potrebno objaviti tko je dao kredit nekoj stranci. Stranke imaju pravo dobiti kredit od trgovačkih društava, ali se mora navesti tko je dao kredit i svi ostali uvjeti, od kamatne stope, instrumenata osiguranja, rokova otplate…

Na strankama je da odluče hoće li uzimati kredite i donacije od, primjerice, trgovačkih društava koje ne isplaćuju radnicima plaću, koji možda sumnjivo posluju ili će uzimati od „zdravih“ trgovačkih društava i poslovnih banaka. Njihovi birači i javnost moraju znati, primjerice, da je neka stranka dobila kredit od trgovačkog društva povezanog s američkim, ruskim, arapskim ili nekim drugim kapitalom. Nema razloga da HDZ niti bilo koja stranka kriju tko im je posudio novac. Dobro je da je Plenković, kandidat za predsjednika HDZ-a, najavio da će se posebno pozabaviti transparentnosti stranačkih financija kako bi se pokušala skinuti s HDZ-a ta hipoteka netransparentnosti.

Prema pisanju Nacionala HDZ je platio usluge IFO instituta preko posrednika, tj. svoje Zaklade koja je bila financirana sredstvima druge Zaklade povezane s ruskim kapitalom. Zakonom o financiranju političkih aktivnosti zabranjeno je davanje donacija preko „trećih osoba“, tj. posrednika, a zabranjeno je i primanje donacija iz stranih izvora. 

Iako u svom prvom mandatu do 2015. godine DIP kao stalno tijelo nije opravdao visoka očekivanja GONG-a, o čemu svjedoči i GONG-ov izvještaj o radu DIP-a u 2010. godini kada nisu održani niti jedni redovni izbori, posla ima sve više: uz odgovornost za provođenje izbora, DIP je u međuvremenu dobio i važnu ovlast nadzora financiranja političkih stranaka i izborne promidžbe.

GONG je prošle godine prilikom izbora novih članova DIP-a, od kojih su neki preko noći postali nestranački, podsjetio kako je neophodno povećati njegovu aktivnost u sustavnoj edukaciji članova biračkih odbora što se krenulo kroz e-learning i poticanju raznih kategorija birača na sudjelovanje u izbornim procesima. Na DIP-u leži i odgovornost da aktivno sudjeluje u unapređenju izbornog zakonodavstva te uvođenju inovacija u izborni proces, po uzoru na izborna povjerenstva, primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Kanadi i to ne samo kroz sudjelovanje u zatvorenim radnim skupinama za izradu zakona. Je li DIP ikad organizirao i potaknuo neku javnu raspravu o unaprjeđenju izbornog zakonodavstva, a organiziranje takvih rasprava ne košta gotovo ništa?! Tko se sjeća je li DIP prošle godine pokrenuo sustavnu edukativno-informativnu kampanju o novinama u izbornom zakonu od preferencijskog glasanja pa do zbunjenosti birača zbog novih/starih pravila nakon odluka Ustavnog suda pred parlamentarne izbore?! Da ne govorimo koliko ima posla sa sustavnom edukacijom birača koji prvi put izlaze na izbore ili napokon sređivanje DIP-ove internetske stranice koja je već godinama u neredu. Na sve je to GONG godinama upozoravao i radio poslove koje su u DIP-ovom opisu posla poput informiranja i edukacije birača, pružanja podrške biračima na izborni dan i prije izbora odgovarajući na tisuće upita te pokretanja rasprava o unaprjeđenju i inovacijama izbornog zakonodavstva.

GONG žali što nije iskorištena prilika, prilikom osnivanja DIP-a 2006-2007. godine, a i u posljednjim prijedlozima izmjena izbornih zakona, da se sastav DIP-a otvori ne samo pravničkoj, nego i drugim relevantnim strukama (politologija, sociologija, ekonomija, novinarstvo,…). Riječ je o preporuci Venecijanske komisije Vijeća Europe s obzirom na to da izbori, kao uostalom i donošenje zakona u parlamentu, nisu isključivo pravna pitanja, nego se dotiču i mnogih drugih struka koje mogu doprinijeti kvaliteti procesa. Dodatno, u stručnoj službi DIP-a nisu zastupljene struke poput politologije, novinarstva, sociologije. Izbori nisu samo puko brojanje listića i donošenje rješenja o žalbama.

Za učinkovit i rad svih institucija, a posebno neovisnih institucija poput DIP-a, Povjerenice za informiranje, Pučke pravobraniteljice, ostalih pravobranitelja, Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa svakako je potrebno da država osigura adekvatna sredstva za njihov rad i dovoljnu kapacitiranost. Na institucijama je da se dodatno educiraju, surađuju s drugim dionicima, kako bi što bolje obavljale svoj rad i dizale povjerenje građana. DIP vrlo usko i birokratski tumači svoj djelokrug rada i ne vidimo da se pretvara u modernu instituciju koja će preuzeti inicijativu u moderniziranju izbornih procesa i toliko potrebnoj edukaciji birača, medija, političkih stranaka o svim aspektima izbornog procesa uključujući i postavljanje standarda za tumačenja i objašnjavanja predizbornih anketa. O važnosti  DIP-a u provođenju medijskih pravila praćenja izbora, sučeljavanja, sve važnim aspektima izbornog procesa, ne treba ni govoriti jer sukladno Pravilima o postupanju elektroničkih medija DIP odlučuje o prigovorima na način predstavljanja. DIP je u velikoj mjeri podkapacitiran za obavljanje ovakvog posla.

U konačnici je ključno da institucija osvijesti i zauzme svoj neovisan položaj donoseći hrabre odluke sukladno zakonima i visokim demokratskim standardima koje je Republika Hrvatska preuzela ne vodeći računa hoće li se tim odlukama nekom zamjeriti ili ne. Sastav DIP-a mora se ojačati i drugim strukama kao i stručna služba, „probuditi se“, pročitati koje su im sve nadležnosti sukladno zakonima kako bi opravdali svoje postajanje kao stalnog tijela. O važnosti postavljanja visokih standarda izbornog procesa da i ne govorimo…