Zajedničko europsko sjećanje: obećanje, iluzija ili izazov?

Zajednička europska kultura sjećanja te pretpostavke za njezino postojanje – krovna su tema oko koje su se organizacije uključene u program Europa za građane okupile u Tallinnu od 4. do 6. svibnja na konferenciji «Zajedničko europsko sjećanje: obećanje, iluzija ili izazov?» u organizaciji Europske komisije, Estonskog instituta za povijesno pamćenje, estonskog Muzeja okupacije te zaklade Unitas i Sveučilišta u Tallinnu.

Temeljno pitanje konferencije bilo je izraženo upravo njezinim naslovom – Zajedničko europsko sjećanje: obećanje, iluzija ili izazov? – odnosno, propitivanjem na kojim osnovama graditi jedinstveno shvaćanje povijesti te je li moguće da zajedničko europsko sjećanje zaista zaživi i nasuprot pokušaja političke manipulacije poviješću. U radu konferencije sudjelovale su organizacije uključene u projekte koji se bave sjećanjem i kulturom sjećanja na događaje političke povijesti 20. stoljeća s osobitim naglaskom na društva koja su prošla iskustva totalitarne okupacije i represije.

Kroz dvodnevnu konferenciju koja se sastojala od panel-diskusija i radionica, ali i posjeta području nekadašnjeg nacističkog koncentracijskog logora Klooga i projekciju filma Risttuules nastalog prema dnevničkim zapisima učiteljice deportirane u Sibir 1941. godine, sudionici su imali priliku upoznati povijest Estonije kao države koja je u Drugom svjetskom ratu bila okupirana od nacista, ali i prošla dugu sovjetsku represiju i prisilne deportacije. Ova su dva totalitarna režima ujedno identificirani i kao kritični momenti europske povijesti i upravo oni prema kojima je potrebno zauzeti odnos prisjećanja zločina i represije te iz njega crpiti predanost izgradnji demokratske i tolerantne Europe.

Panelisti iz različitih mreža organizacija predstavili su svoje projekte i ideje u specifičnim područjima kulture sjećanja, uključujući manjinske perspektive, međuregionalne razlike i konfliktne interpretacije prošlosti, a i sami sudionici imali su priliku predstaviti projekte svojih organizacija financirane kroz program Europa za građane kako bi se međusobno povezali i postavili temelje budućim partnerstvima.

Ovaj tekst je objavljen i zahvaljujući sufinanciranju kroz program “Europa za građane”.