Usprkos revizionizmu, antifašizam – zalog iz prošlosti za budućnost

Revizionistički odnos prema antifašističkoj prošlosti nije samo hrvatski problem premda je to slaba utjeha. Naime, «neobične», najblaže rečeno, promjene povijesti «muče» i BiH te Srbiju i Crnu Goru. No usprkos svemu, postoje «pokreti otpora» koji nastoje očuvati «antifašizam kao zalog iz prošlosti za budućnost», istaknuto je na istoimenoj konferenciji “Antifašizam – zalog iz prošlosti za budućnost” u organizaciji GONG-a u Novinarskom domu upravo dan uoči 8. svibnja i 70. obljetnice oslobođenja Zagreba i pobjede nad fašizmom.

„Prije 70 godina pokazali smo svijetu kako se upravo zajedništvom možemo boriti protiv sila nepravde i protiv totalitarizma”, istaknula je Jelena Berković iz GONG-a u uvodnom govoru izrazivši zabrinutost zbog raznih podjela koje vladaju u društvu. I to ne samo u Hrvatskoj, nego i Europskoj uniji kada je primjerice riječ o azilantima: „Nikome nije jasna budućnosti naših država i društva, a škola u smislu obrazovanja i mediji važni su za generacije koje stvaramo i one koje tek dolaze u smislu toga kako i koliko doprinose ili rastaču vrijednosti demokracije.”

Kakav (anti)fašizam? Ne stvarajmo nemire!

Nakon provedene analize udžbenika u BiH s kolegom Damirom Dajanovićem Darko Brkan iz bosanskohercegovačkog Udruženja građana «Zašto ne» istaknuo je da «nastavni planovi i programi u toj zemlji ne naglašavaju dovoljno antifašistički karakter 2. svjetskog rata, niti antifašistički karakter Narodnooslobodilačke borbe te se stječe dojam da se to namjerno eufemizira, vjerojatno zbog veze koju antifašizam ima s bivšom Jugoslavijom. Uglavnom u svim udžbenicima postoji jasno određenje prema fašizmu kao ideologiji, dok se antifašizam uglavnom pokušava zaobići terminološki što je više moguće čemu razlog treba tražiti u etničkim motivima prilikom izrade obrazovnih programa i udžbenika».

Naime, «političko uređenje BiH omogućava veliku autonomiju u donošenju obrazovnih programa te se u tom smislu osjeti veliki utjecaj politike na obrazovne programe što je prema analiziranim segmentima udžbenika upravo i dovelo do razlika. Svaki od programa koji je namijenjen učenicima koji dolaze iz ‘njihove’ etničke grupe trudi se minimizirati zločine i štete koje su pripadnici te grupe počinili tijekom 2. svjetskog rata», kazao je Brkan i zaključio da je «izučavanje historije u BiH još uvijek izuzetno pristrano, politizirano i neobjektivno».


izvor: HINA/ Damir SENČAR /ds

Da u BiH postoje retrogradne tendencije, dodatno pojačane ustrojem države i administrativnih podjela omogućujući postojanje nekoliko suprotstavljenih priča kojima je zajedničko da se opravdava fašizam i revidira prošlost, upozorila je i Tijana Cvjetičanin iz Udruženja građana «Zašto ne». Ona je kazala da postoje teze o dva antifašistička pokreta srpskog naroda – četničkog i partizanskog što dobiva prostor ne samo u obrazovnim programima, nego i medijskom i političkom diskursu. Doduše, s tim se problemom nijedna od država bivše Jugoslavije ne nosi baš najbolje», podsjetila je Cvjetičanin.

 «Fašizam je završeno razdoblje i svako njegovo spominjanje je unošenje nemira.», «Ne pričajmo o fašizmu, pričajmo o komunističkim zločinima.», samo su neke od izjava koje mediji nekritički prenose podliježući diktatu stranaka. Također, «premda neki politički subjekti nominalno baštine tradiciju antifašizma, oni ga u biti redefiniraju pa tako postoje stranke koje se pozivaju na antifašizam, ali ga definiraju kao nacionalno dobro – primjerice, Milorad Dodik kaže da su Srbi antifašisti i to je nacionalistički narativ koji se predstavlja kao antifašistički, a zapravo to nije», istaknula je Cvjetičanin.

Moralna i društvena odgovornost

Mlade generacije u Hrvatskoj ne razmišljaju kritički i sklone su prihvaćanju samorazumljivih istina koje to nisu, a mediji su sve su veći problem, pogotovo «mediji netrpeljivosti» – pojedini portali i tjednici, koji provode reviziju prošlosti dodatno osnaženi dolaskom Tomislava Karamarka na mjesto predsjednika HDZ-a i nekim njegovim izjavama, a takvi mediji zauzimaju važno mjesto u raspravama o povijesti, upozorio je Boris Pavelić, novinar Novog lista: «U Hrvatskoj je na djelu kakofonija neprovjerenih informacija kao posljedica slobode u kojoj je izgubljen opći okvir što je dobro, a što zlo. U medijskom je prostoru oduvijek bilo netrpeljivosti, ali nikada kao sada, pa je hrvatska medijska scena danas bitno promijenjena nagore», ocijenio je Pavelić, ali i dodao kako smatra da odgovornost za to ipak prvenstveno leži na politici.

«Iako su udžbenici Povijesti u Hrvatskoj znatno napredovali u posljednjih 20 godina u sadržajnom i didaktičkom dijelu te se drže objektivnosti kurikuluma, pitanje je na koji se način oblikuje narativ o hrvatsko-srpskim odnosima, o ulozi ustaša i antifašističkog pokreta. Narativ na kojem se inzistira od 1991. godine je dokazivanje hrvatske državotvornosti od srednjeg vijeka, „predziđa kršćanstva“ u vrijeme najveće osmanske opasnosti, pripadnosti europskom kulturnom krugu i tako dalje. Pri tome se lako previde rupe u povijesnim izvorima ili promašena tumačenja, a kod prikazivanja odnosa Hrvata i Srba inzistira se na povijesti sukoba i buđenju osjećaja traženja pravde za svu nanesenu nepravdu», kazao je Miljenko Hajdarović, nastavnik povijesti, istaknuvši da se ponosi time što je antifašist iako neki misle da ga tim nazivom vrijeđaju.


izvor: HINA/ Damir SENČAR /ds

Govoreći o temama Holokausta i antifašizma, Hajdarović je upozorio i da se pri birokratskom uvođenju Građanskog obrazovanja i njegovom nastavnom planu govori općenito o netoleranciji, šovinizmu i drugim ljudsko-pravnim dimenzijama, ali se nikako ne poentira na vrijednostima antifašizma, koji je samo spomenut kao važan pojam među dvije stranice drugih važnih pojmova u korelaciji s predmetom Povijesti. Također, dodao je da «kad pita nekog kolegu po kojem udžbeniku ili izdavaču radi, prema njegovu odgovoru može procijeniti njegovo političko opredjeljenje» te je kao jedno od ključnih pitanja istaknuo moralnu i društvenu odgovornost nastavnika povijesti: «Smije li nastavnik povijesti imati stav? Smijemo li se skrivati pod zaštitom „objektivnosti? S obzirom na to kakva se retorika kotrlja hrvatskim javnim prostorom posljednjih godina i na sve veće prisustvo revizionizma, objektivnost povjesničara je isto kao i šutnja. Šutnja je kroz povijest zločina najveći problem. Kad ljudi šute, neljudi uzimaju živote.»

«Kako su Valter i Otpisani zapravo bili četnici»

U Srbiji je najnovija generacija udžbenika povijesti, koja je u upotrebi od 2002. godine pretrpjela novu reviziju pri čemu se najveća promjena vidi u odnosu prema četnicima i partizanima te režimu Milana Nedića, kazala je Bojana Džulović iz Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost iz Srbije CRTA: «Najveće promene pretrpelo je prikazivanje četničkog vođe Draže Mihailovića i njegovih vojnih jedinica. Četnici su u novim udžbenicima prikazani kao predstavnici srpskih nacionalnih interesa i pokretači antifašističkog otpora, koji su poraženi u ratu zbog savezničke izdaje te su prikazani kao jedini istinski pokret protiv okupatora, a nova povijest prikazana u udžbenicima dovela je i do donošenja nekoliko zakona kojima se izjednačavaju partizani i četnici. Ovakav odnos prema historijskim događajima i ličnostima, prepravljanje historije onemogućava sagledavanje istine koja je neophodna za suočavanje s prošlošću».

«Podeljenost javnosti u Srbiji se vidi kroz postupak za rehabilitaciju Draže Mihajlovića, a slika skupova ispred Palate pravde najbolje prikazuje reviziju povijesti koja se se radi u dnevno političke svrhe, i to posle 70. godina od pobede nad fašizmom», dodala je govoreći o medijima u Srbiji Ivana Savić iz Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost CRTA: «Skoro godinu dana pre vojne parade i obeležavanja 70 godina od oslobođenja Beograda od fašizma, u srpskoj javnosti i medijima pokrenuta je još jedna polemika – i to o seriji “Ravna gora“, koja je četnike predstavila kao patriotski slobodarski srpski narod, a Dražu Mihailovića kao rodoljuba. Još na početku snimanja ova serija je podelila javnost. Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) je smatrao da snimanje serije treba da se prekine jer je reč o falsifikatu istorije. No, mediji sve više prostora daju četničkom pokretu i “novim istorijskim činjenicama” pa tako portal Telegraf počinje da “ruši mitove i pred javnost iznosi činjenice koje pobijaju istorijsko učenje generacija u SFRJ  nakon Drugog svetskog rata”. Iz Telegrafa saznajemo da je Valter koji je odbranio Sarajevo, u stvari bio četnik  i da su junaci serije “Otpisani” stvarno postojali i bili četnici ilegalci, a ne komunisti», upozorila je Savić na neke od apsurda.

Antifašizam kao predizborni trik

«S obzirom na sve rečeno, čini se da u Crnoj Gori, situacija i nije tako loša», kazao je Dragan Koprivica iz crnogorskog Centra za demokratsku tranziciju, ali i odmah obrazložio da je «zapravo riječ o predizbornom triku, a ne suštinskoj vrijednosti. Nije provedena revizija kojom bi se izbacili Drugi svjetski rat i uloga partizanskog pokreta iz udžbenika povijesti, a partizanski heroji nisu izgubili svoje ulice nego su ‘samo’ iz centra premješteni na periferiju. Međutim, političari antifašizam koriste kao sredstvo za dobivanje glasova, a «vjerske zajednice, po svojoj konzervativnoj prirodi, a pod firmom „antikomunizma“ vrlo često znaju biti predvodnice onoga što se u literaturi naziva anti-antifašizam».

«Propagirajući ‘pomirenje grobova’ i borbu protiv ‘pogubnih podjela’ konstantno stvaraju ‘ikone borbe protiv komunizma’ čime direktno sprovode ideologiju onih koji u tu borbu shvatali kao političku i vojnu saradnju s fašistima. Ovaj koncept ‘homogenizacije’, ‘sabiranja’ i ‘mirenja zavađene braće’ prenijeli su na gotovo kompletnu politički i javnu scenu kod nas. Stvari su postavljene tako da manjina koja ne preferira homogenizaciju, koja želi različitosti ili ne pristaje na zamke ovoga tipa, biva proglašena ‘destabilizatorom države’ s jedne ili ‘saradnikom/com režima’ s druge strane. Onaj koji se pokuša suprostaviti ovoj veoma opasnoj podvali, biće nacrtan kao komunista, NATO-vac, gej, anticrnogorac ili nešto slično. Mediji su krajnje politizovani pa se u političke i predizborne svrhe često žmuri na pro-fašističke stavove onih koji su ‘naši’. Objašnjenje za to nalaze u procjeni da bi se time nanijela ‘šteta’, ko zna čemu i ko zna kome. Zbog ovog pristupa, vijesti i izjave se nekritički prenosi, a one kontroverzne i zapaljive znače više klikova i pregleda, pa se i u medijima često nađu poruke koje promovišu fašizam» upozorio je Koprivica.


izvor: HINA/ Damir SENČAR /ds

«O značaju antifašizma za Crnu Goru teško je govoriti jer je sama država Crna Gora čedo antifašističke borbe i svaki odboj prema antifašizmu značio bi odbijanje crnogorske državnosti. Međutim, jedan dio javnosti, koji sebe smatra naučnim, nakon pada komunističke paradigme u istoriografiji, otpočeo je s revizionističkim pristupom u rekonstrukciji događaja u Drugom svjetskom ratu», upozorio je Boban Batrićević: «Neki autori svojim brošurama pokušavaju da umanje značaj antifašističke borbe i istaknu značaj četničkog ili nekog drugog kolaboracionističkog pokreta. Tako danas jedan dio Crne Gore želi rehabilitaciju četničkog pokreta i potpuno izvrtanje istorijskih činjenica po čijoj bi interpretaciji četnici ispali najveći heroji i žrtve rata, a partizani bezbožni zločinci. Ovakve posljedice su svakako produkt društvenih, političkih, ali i istorijskih okolnosti koje su direktno uticale na život Crne Gore. Veliku pomoć tim autorima u skrnavljenju značaja NOB-a, pruža Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. U nekoliko njenih sakralnih objekata, na freskama su prikazani komunisti kao najveće zlo koje je haralo svijetom. Neočetništvo je, nažalost, na neki način postalo trend i stvar identiteta.

«Jedan od povoljnih aspekata kada je u pitanju promocija antifašizma, jeste njegovo tretiranje u udžbenicima istorije za osnovne i srednje škole. Ako analiziramo udžbenike koje su koristili crnogorski srednjoškolci od 1992. do danas (dakle od pada komparadigme), vidjećemo zadovoljavajuće rezultate. Ipak, ovom problemu se mora pristupiti sa više strana. Prije svega, treba naglasiti da do 2003. godine, Crna Gora nije štampala svoje udžbenike istorije, već su korišteni oni iz Srbije (Petar Glendža)», kazao je Batrićević i dodao: «Problem leži u tome što su crnogorski đaci, učeći iz tih udžbenika, bolje poznavali istoriju NOB-a na teritoriji Srbije, nego u svojoj zemlji. Dileme i kontroverze lokalnog karaktera, (građanski i bratoubilački rat, specifičnosti crnogorskog iskustva, domicilni kolaboracionistički pokreti), koje su od velikog značaja za Crnu Goru, srednjoškolci nijesu mogli da dobiju objašnjenje u tim udžbenicima. Interpretacija je ostavljana paralelnoj istorijskoj svijesti ili savjesti profesora predavača. Dakle, više od 11 generacija (sada već formirane ličnosti od 30 do 40 godina) nije imalo dublja saznanja o prošlosti svoje zemlje i njenom doprinosu antifašizmu». 

Izlaganja s konferencije pretočena u novinarske tekstove možete pročitati ovdje:

UTJECAJ POLITIKE I IDEOLOGIJE “U BiH se uče tri historije kad je u pitanju (anti)fašizam”

ŠUTNJA KROZ POVIJEST ZLOČINA «Kad ljudi šute, neljudi uzimaju živote!»

ODBACIVANJE ZLOČINAČKE REVIZIJE POVIJESTI “Mediji netrpeljivosti, ravnodušnosti i senzibilna medijska sitnež”

NEIZVJESNA BUDUĆNOST Kome odgovara prepravljanje istorije?

BOLEST OD OPSESIJE PROMENOM Apsurd apsurda – kako su Valter i otpisani bili “zapravo” četnici

FIGA U DŽEPU Antifašizam u Crnoj Gori – suštinska vrijednost ili predizborni trik?

OSVRT NA ZASTUPLJENOST U UDŽBENICIMA ISTORIJE Crna Gora i antifašizam – značaj, zablude i perspektive

Ovaj tekst je objavljen i zahvaljujući sufinanciranju kroz program “Europa za građane”.