„Izostanak kontrole nad lobiranjem ugrožava demokraciju u Europi“

epa03621518 A Member of the European Parliament raise his hand in a voting during the plenary session in the European Parliament in Strasbourg, France, 13 March 2013. The European Parliament rejected the compromise of EU governments for the financial planning of the European Union until 2020. EPA/PATRICK SEEGER

Slaba kontrola nad lobistima mogla bi potkopati europsku demokraciju i stoga ona mora biti stroža uz što više transparentnih podataka, upozorio je Transparency International u izvješću u kojem analizira pravne i druge zaštitne mjere protiv netransparentnog lobiranja u 19 od 28 država članica EU te tri europske institucije.

Premda je transparentnost visoko na agendi EU zahvaljujući promjenama Lisabonskog ugovora te Europskoj povelji o temeljnim pravima, koji dodatno osnažuju pravo na pristup informacijama na razini EU institucija, posla na ovom polju ima još mnogo unatoč brojnim pozitivnim pomacima.

Pokazuje to i analiza Transparency Internationala prema kojoj prosjek među zemljama obuhvaćenim istraživanjem (u njemu nema Hrvatske) iznosi samo 31 posto, a posebno problematične lobističke prakse koriste industrija proizvodnje alkoholnih pića, duhanska, automobilska, energetska, financijska i farmaceutska industrija.

Naime, samo Slovenija i Litva imaju 50 posto zaštite potrebne kako bi se spriječilo neželjeni utjecaj raznih interesnih skupina, dok Njemačka, Italija, Španjolska i Portugal imaju manje od 25 posto potrebne zaštite, a Mađarska i Cipar samo 14 posto. Europska komisija je prešla prag od 50 posto za razliku od Europskog parlamenta (37 posto potrebne zaštite) i Vijeće EU-a (19 posto).

Iako Austrija, Francuska, Irska, Litva, Poljska, Velika Britanija i Slovenija imaju propise koji reguliraju lobiranje, oni su često manjkavi i ne poštuje ih se u dovoljnoj mjeri. Posebnu zabrinutost izaziva manjak javno dostupnih podataka o tome tko koga s koliko i radi čega lobira, a ojačati bi trebalo kontrolu u slučajevima „revolving doors“ („okretnih vrata“) kad dužnosnici prelaze iz javnog u privatni sektor.

Netransparentno lobiranje – među glavnim korupcijskim rizicima

„Nepravedno i netransparentno lobiranje jedan je od glavnih korupcijskih rizika u Europi. Europske zemlje i institucije moraju usvojiti stroge lobističke propise koji pokrivaju širok spektar lobista koji utječu na političke odluke. U suprotnom, izostanak kontrole nad lobiranjem mogao bi potkopati demokraciju u Europi“, upozorila je Elenea Panfilova, potpredsjednica Transparency Internationala.

„Unatoč tome što je lobiranje dio zdrave demokracije, mnogobrojni skandali u Europi dokazuju da bez jasnih i provedivih pravila, manji broj odabranih glasova s više novca i kontakata može dominirati donošenjem političkih odluka“, podsjeća Transparency International , kao i da su „postkrizni reformski napori u financijskom sektoru na nacionalnoj i europskoj razini bili velikim dijelom osujećeni i razvodnjeni zbog intenzivnog lobiranja financijskog sektora u Europi“.

Transparentno zagovaranje “lobiranja” za transparentnost

Podsjetimo, Europska komisija i Europski parlament pokrenuli su u lipnju 2011. zajednički registar transparentnosti u kojem se mogu pronaći razne informacije o lobistima u EU. Dobrovoljni registar zamijenio je stari iz 2008. i obuhvaća ne samo tradicionalne lobiste, nego sve skupine i organizacije koje zastupaju određene interese i žele utjecati na proces donošenja odluka u EU.

Novi predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker naložio je svim svojim povjerenicima i glavnim direktorima uprava EK da moraju objaviti svoje sastanke s lobistima, a kontakte sa skupinama koje nisu upisane u registar, Juncker je zabranio.

Sama rasprava o transparentnosti lobiranja započela je 2005. i riječ je o procesu koji traje, podsjećaju iz koalicije raznolikih organizacija okupljenih u ALTER-EU, koji često iznosi brojne kritike na račun aktualnog registra: neke ključne lobističke grupe su izostavljene, a dobrovoljnost znači da nitko ne može provjeriti vjerodostojnost brojki. Podaci u registru su nepotpuni i nevjerodostojni, naime, neke grupe su prijavile značajno manje iznose troškova lobiranja od onih koji su kasnije otkriveni. Stoga se zalažu za uspostavu obaveznog registra za koji pravna osnova postoji u Lisabonskom ugovoru te poticajne mjere za registriranje.