Sabor u 2014. pod pritiskom “referendumskog tsunamija”

Zagreb, 15.07.2014 - Hrvatski sabor danas, posljednjega radnog dana prije dvomjeseène ustavne stanke u zasjedanju, glasuje o raspravljenim toèkama. foto FaH/ Denis CERIÆ /dc

Godina referendumskih inicijativa, tako bi se u Hrvatskom saboru mogla nazvati godina na izmaku, budući da su, uz uobičajene zakonodavne aktivnosti, rad Sabora u značajnoj mjeri odredile brojne referendumske inicijative, koje su, među ostalim, rezultirale raspravom o novim pravilima za parlamentarne izbore i novom zakonu o referendumu.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara prikupio je i još u prosincu 2013. Saboru dostavio gotovo 600 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma na kojem su građani trebali odlučiti jesu li za izmjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kojom bi se manjinama dalo pravo na ravnopravnu službenu uporabu svog jezika i pisma u sredinama u kojima čine više od polovine, umjesto trećine ukupnog stanovništva.

Sabor je tek u travnju od Vlade zatražio da provjeri broj i vjerodostojnost prikupljenih potpisa, a nakon što je Vlada u srpnju utvrdila da je prikupljeno više od potrebnih 10 posto upisanih birača, čule su se neslužbene informacije kako referendumsko pitanje koje je predložio Stožer nije u skladu s Ustavom i da će parlamentarna većina odbiti raspisivanje referenduma. Pitanje je na kraju ipak upućeno na ocjenu ustavnosti Ustavnom sudu, koji je u kolovozu zaključio da je pitanje protuustavno i da se o njemu ne može raspisati referendum.

Predstavnici 17 sindikata u srpnju su Saboru predali više od 600 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma o “outsourcingu”, odnosno o donošenju posebnog zakona kojim bi se zabranilo bilo kakvo izdvajanje pratećih djelatnosti iz javnih i državnih službi. Njihove je potpise Sabor u listopadu uputio Vladi na provjeru, a nakon što je Vlada utvrdila da je prikupljeno dovoljno potpisa, u prosincu je i to referendumsko pitanje proslijeđeno Ustavnom sudu.

Istodobno je od Vlade zatraženo da provjeri vjerodostojnost 530 tisuća potpisa koje su sindikati i nekoliko nevladinih organizacija prikupili protiv davanja u koncesiju izgrađenih autocesta.

‘Posljedice’ inicijative Željke Markić

Političke je duhove ipak najviše uzburkala nova inicijativa Željke Markić i njezine udruge U ime obitelji, koja je zatražila raspisivanje referenduma na kojem bi se građani izjasnili o izmjeni Ustava kojom bi se propisala nova pravila za parlamentarne izbore. Zatražili su preferencijalno glasovanje kojim bi birači u potpunosti određivali poredak kandidata koji bi s izbornih lista ulazili u Sabor. Predlagali su i manji broj izbornih jedinica, spuštanje izbornog praga s pet na tri posto i zabranu predizbornih koalicija.

Udruga je prikupila 380.649 potpisa potpore i tvrdila da je to dovoljno za raspisivanje referenduma, tumačeći da se ustavni zahtjev o 10 posto ukupno upisanih birača u Hrvatskoj ne odnosi i na birače u inozemstvu. Vladajući su, međutim, uzvratili kako je za raspisivanje referenduma potrebno 10 posto od ukupnog broja upisanih birača, bez obzira imaju li prebivalište u Hrvatskoj ili u inozemstvu.

Nakon višemjesečnog natezanja, dvojbu je razriješio Ustavni sud, koji je zaključio kako “U ime obitelji” nema dovoljan broj potpisa za raspisivanje narodnog referenduma. Ustavni suci obrazložili su da se pod “ukupnim brojem birača registriranih u RH” imaju smatrati birači s prebivalištem u Hrvatskoj upisani u registar birača te zaključio da su raspisivanje referenduma trebala zatražiti 404.252 birača, s obzirom na to da su na dan 21. rujna 2014. u Hrvatskoj bila registrirana 4.042.522 birača.

Tumačenje Ustavnog suda otvorilo je nova pitanja, poput onoga kako je moguće da je registrirano više od četiri milijuna birača, kad je popis stanovništva pokazao da u Hrvatskoj živi 3.487.034 punoljetnih osoba.

Iako za traženi referendum nije prikupljeno dovoljno potpisa, inicijativa Željke Markić rezultirala je brojnim prijedlozima izmjena Izbornog zakona, a u saborsku proceduru došlo je pet takvih prijedloga. Uputili su ih reformistica Natalija Martinčević, nezavisni Jadranka Kosor i Josip Kregar s SDP-ovim Gvozdenom Flegom, Hrvatski laburisti, IDS i zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin te SDP.

Zajedničko svim prijedlozima je preferencijalno glasovanje, no Laburisti i troje nezavisnih zastupnika predvidjeli su tri preferirana glasa, dok ostali predlažu preferencijalno glasovanje po uzoru na euroizbore, s jednim preferiranim glasom i pragom od 10 posto. Uz preferencijalno glasovanje, troje nezavisnih zastupnika predložilo je i zabranu kandidiranja optuženima za teška kaznena djela, a SDP ukidanje instituta nositelja liste i diskvalifikaciju lista koje ne poštuju tzv. žensku kvotu.

Klubovi i Odbor za Ustav sastajali su se kako bi približili stajališta i nova izborna pravila pokušali donijeti konsenzusom, no čini se kako se to neće dogoditi, jer su unutar vladajuće koalicije započele konzultacije oko koalicijskog prijedloga. Poručili su kako će zajednički prijedlog ponuditi ostalima, a ako ga ne budu prihvatili, većina će sama ići na donošenje novog izbornog zakona.

Izmjenu izbornih pravila i uvođenje preferencijalnog glasovanja i na parlamentarnim izborima Saboru je sugerirao i predsjednik Ivo Josipović, u pismu koje je uputio predsjedniku Sabora Josipu Leki, a u kojem je upozorio na rastuće nepovjerenje građana prema institucijama.

A rastuće nepovjerenje građana, Sabor je u 2014. pokušavao umanjiti različitim akcijama pa su se tako zastupnici u svibnju solidarizirali sa žrtvama poplava u Slavoniji i Baranji, izdvojivši po 1500 kuna iz plaće, ukupno oko 225 tisuća kuna za unesrećene.

U listopadu je upriličen treći Dan otvorenih vrata, kada su građani u parlament mogli doći bez najave, a na njihova su pitanja odgovarali predsjednik Leko i saborski zastupnici. Manifestaciji se, međutim, odazvalo tek desetak zastupnika, kojima su građani najčešće zamjerili upravo to što su, iako za to uredno primaju plaću, rijetko na svom radnom mjestu.

Na tragu izgradnje povjerenja, prije svega u zastupnike, je i Etički kodeks ponašanja zastupnika čiju je izradu u prosincu najavio predsjednik Sabora.

U Sabor se u rujnu vratila bivša sisačka županica Marina Lovrić-Merzel, koja je isključena iz SDP-a nakon što je pod optužbama za milijunske pronevjere završila u pritvoru, a njezinim povratkom u saborske klupe postavilo se pitanje ima li vlada Zorana Milanovića i dalje natpolovičnu potporu u parlamentu. Četiri stranke koje sudjeluju u Vladi u početku mandata zajedno su imale 81 zastupnika, no SDP je kasnije napustila Mirela Holy, iz stranke su isključeni Slavko Linić i Marina Lovrić Merzel, Damir Kajin napustio je IDS, a Natalija Martinčević i Petar Baranović HNS pa je broj zastupnika vladajuće koalicije pao na 75, što je jedan manje od natpolovične većine, a Milanovićeva vlada time je formalno postala manjinska.

Tanka saborska većina osjetila se prilikom glasovanja o rebalansu državnog proračuna za ovu godinu koji je podržan sa 77 glasova “za” (jednim više od potrebnih 76) i 35 “protiv”. O rebalansu se glasovalo tek nakon glasovanja o Vladinu amandmanu kojim je 600 tisuća kuna dodijeljeno obrazovanju manjina, zbog čega je HDZ-ova oporba na račun vladajućih uputila kritiku kako je riječ o “čistoj nagodbi i pogodbi”.

Da vladajući ipak nemaju razloga za brigu pokazalo je već glasovanje o proračunu za 2015., koji je prihvaćen s čak 85 glasova, a vladajućima su, uz zastupnike manjina, pomogli i HGS-ovi Željko Kerum i Nevenka Bečić, koji su u Sabor ušli na koalicijskoj listi s HDZ-om.

Nakon što su dvije i pol godine zastupnici glasovali dizanjem ruku, Sabor je jesenas napokon dobio novi konferencijski i novi sustav elektroničkog glasovanja. Iako je plaćen respektabilnih 1, 7 milijuna kuna, sustav je u početku ‘štekao’, ljuteći zastupnike i zabavljajući javnost. Ipak, čini se da je nakon faze ‘dječjih bolesti’ ušao u fazu u kojog ga zastupnici koriste s punim povjerenjem i sigurnošću.