Uključivanjem građana protiv demokratskog deficita

Kršenja ljudskih prava sve su češća, a iako je najčešće riječ o napadima na manjine, ugrožena su i većinska prava poput prava na rad. Istovremeno, demokratski deficit sve je dublji, a apatija građana sve veća. Kako u takvoj situaciji iznaći alternative koje će ne samo zaštititi postojeća prava, nego ih i dalje proširiti?

Za odgovorima na to pitanje tragale su aktivisti i aktivistice iz organizacija i inicijativa civilnog društva te sindikata, akademske zajednice i obrazovnog sustava povodom Međunarodnog dana ljudskih prava na konferenciji «Korak naprijed, natrag dva», koju je organizirao GONG u suradnji s Kućom ljudskih prava, Centrom za građanske inicijative Poreč i Volonterskim centrom Osijek u sklopu LIBERE – podrške organizacijama u istraživanju i zagovaranju. 

Da se ne može govoriti samo o jednoj pojedinačnoj krizi, nego o krizi sustava “kao brodu na kojem taman zakrpate jednu rupu, a onda krene puštati vodu na još dvije ili tri strane, pa je i izazov veći jer se ne možete boriti samo protiv jedne izolirane stvari”, upozorio je Dražen Šimleša iz Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG), koja  teži svijetu u kojem ljudi imaju zadovoljene životne uvjete, socijalna i ljudska prava, pri čemu se ne ugrožava okoliš i održivost prirodnih ekosustava.

“Povjerenje u sustav sve više opada i kad razgovarate s ljudima, nitko više i ne želi gubiti vrijeme na kritiku jer gotovo da svi shvaćaju kako nešto ne valja i sve kopka – što umjesto toga, koja je alternativa? Moramo redefinirati način na koji funkcioniraju današnje ekonomija i politika, a odgovor na uglavnom ekonomski dio priče jest dobra ekonomija, čiji su kriteriji kvaliteta života u zajednici, odgovornost i solidarnost, korištenje resursa na pravedan način te poštivanje održivosti eko sustava”, pobrojao je Šimleša.

Koliko je dobra ekonomija već proširena svijetom pa i ne predstavlja samo neku oazu, nego i pravu šumu, govore brojke koje je Šimlešša iznio, naime, “sustav pravedne trgovine zapošljava pet milijuna ljudi i uglavnom je riječ o ženamma u siromašnim područjima svijeta. Etične banke drže više od petine depozita u Europskoj uniji, a socijalna poduzeća u EU zapošljavaju čak 11 milijuna ljudi. Zadruge diljem svijeta zapošljavaju 100 milijuna ljudi i ukupno broje 800 milijuna članova zadruga. Participativni budžet se koristi u 1.500 gradova u svijetu, a u 4.000 zajednica prakticira se vlastite ekonomske modele i valute”. 

Kad je proračun za obranu 15 puta veći od onog za obrazovanje … 

U toj šumi jedno stablo raste i u Pazinu u kojem su građani dobili priliku sudjelovati u kreiranju gradskog budžeta za iduću godinu, a bude li volje lokalnih vlasti njihov bi primjer mogle slijediti i drugi gradovi i općine u Hrvatskoj te regiji. No veće uključivanje građana zahtijeva i njihovo političko opismenjavanje, a Hrvatska još uvijek nema građansko obrazovanje kao zaseban predmet, niti je obrazovanje, svim deklarativnim podrškama unatoč, na cijeni pa zapravo ne čudi duboki demokratski deficit o kojem je govorila Emina Bužinkić iz GOOD inicijative, koja se zalaže za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovni sustav.

“Proračun za obrazovanje za iduću godinu je 15 puta manji od obrambenog”, upozorila je Bužinkić i kazala da “ne samo mlade, nego i cijelo društvo obilježava niska razina političke pismenosti i participacije te brojni raskoraci na poljima demokracije, interkulturalnosti i ljudskih prava. Kako u takvoj situaciji zagovarati obrazovanje za aktivno građanstvo?”

Široka fronta napada na ljudska prava 

“Regresu ljudskih prava svjedočili smo i na primjeru nedavne dvije referendumske inicijative, jedne koja je predstavljala napad na jednakost bračne zajednice te druga koja je napala prava nacionalnih manjina”, podsjetio je Ivan Novosel govoreći pomoću primjera dvije inicijative – “Građani glasaju protiv” te “Svi mi zajedno za Hrvatsku svih nas”. Pritom se ključnom pokazala umreženost i shvaćanje da biti na braniku jednog prava znači biti i na braniku drugih prava, a posebno važan bio je ljudski kapital i ljudsko znanje, dodao je te podsjetio da prava, kako bi ih se očuvalo, konstantno treba proširivati. 

Upravo je taj ljudski kapital najvrijedniji resurs koji civilno društvo ima i koji treba razvijati pa je i umrežavanje i razmjena ideja te modela dobre prakse ključ daljnjeg unaprjeđenja. No i financijski aspekt nikako se ne smije zanemariti, a mogućnosti koje su pružaju na tom polju dolaze “iz Europskog socijalnog fonda, koji otvara prostor za civilno-javno partnerstvo i suupravljanje javnom infrastrukturom”, naglasio je Teodor Celakoski iz Prava na grad i inicijative “Ne damo naše autoceste”, govoreći o pomacima unutar postojećih mehanizama financiranja. 

Uostalom, upravo okupljanje organizacija civilnog društva i sindikata u inicijativi za raspisivanje referenduma o davanju autocesta u koncesiju pokazuje koliko je široku frontu moguće okupiti u borbi za javna dobra i njihovim upravljanjem. Stoga i kao sljedeći korak vidi institucionalizaciju utjecaja građana u smislu suupravljanja jer, kako je upozorio, “trebamo krenuti u kontranapad jer su ugrožena i većinska prava, poput prava na rad, a civilno društvo ima imperativ uključiti se i u populističko-desne teme”. 

Ako ste propustili, pročitajte:

KORAK NAPRIJED, NATRAG DVA
Što politika može učiniti dok ovisi o ekonomiji? Traže se alternative!