«Nije jednostavno ako radite radio koji nije jukebox»

Intiman, brz, neposredan, izravan, potiče maštu … – radio.

U Hrvatskoj, međutim, unatoč svoj sili radijskih stanica, postoji tek jedan – „veseli radio“ za formatiranje daljnje depresije. Čast pokojem izuzetku, poput splitskog KLFM-a, koji se bliži četvrtoj godini kao prvi hrvatski community radio.

Na području Europske unije djeluje oko 2.200 radijskih i petstotinjak televizijskih projekata valoriziranih rezolucijom o community medijima Europskog parlamenta iz 2008. godine, koju je potvrdila i Europska komisija. Splitski KLFM je community radio platforma, koja se sadržajem kulture, muzike i sporta obraća raznolikim društvenim i dobnim skupinama i to putem internetske radio platforme. Slična verzija, oslonjena prvenstveno na glazbu, krenula je i iz Zagreba probijajući se kroz internetska bespuća u obličju Radija 808, koji je da su se kockice drugačije posložile, mogao i trebao  zaživjeti i u FM izdanju.

No, što je to uopće community radio? Riječ je, kao što mu i ime kaže, o radiju neke zajednice, koja ga vodi i on se bavi njezinim problemima, neprofitnog je karaktera i uključuje participaciju članova zajednice – građana. Jedna od glavnih pretpostavki funkcioniranja je snažno civilno društvo i ključna uloga community radio stanica jest  doprinos pluralizmu i različitosti te osiguravanje prostora za dijalog.

Ili kako je to već ranije istaknuo Salvatore Scifo iz Europskog foruma community medija: «Ako ne postoji glas koji jasno izgovara što misli civilno društvo, a znamo koliko je teško pristupiti velikim medijskim kućama i ući u njihov program, onda ostaju cijeli dijelovi društva kojima je zapravo onemogućeno da govore o sebi i svojim specifičnim temama.»

O perspektivama community medija u Hrvatskoj u sklopu KLFM-ove turneje «Radio na cesti» u suradnji s Klubturom nakon Splita i Rijeke govorilo se potkraj studenog na tribini u Booksi u Zagrebu kao legislativnom, administrativnom, financijskom i medijskom epicentru s naglaskom na pitanja o potencijalu, prednostima i nedostacima community radija, njihovoj financijskoj (samo)održivosti te (ne)postojećoj zakonskoj regulativi.

Iako internetska tehnologija omogućava mnogo toga, ipak i tu postoje ograničenja i «zamke» o kojima je govorio Gordan Antić s Radija 808: «Vrlo je jednostavno i vrlo jeftino napraviti radio koristeći internet tehnologije, ali je istovremeno vrlo teško i skupo proizvoditi kvalitetan radio program. Jednostavno – nije jednostavno ako radite radio koji nije jukebox. S druge strane, što je zajednica kojoj se obraćamo šira, financiranje će biti lakše, ali ne smije biti preširoka jer to u konačnici znači i povlađivanje i snižavanje kriterija». Pritom kao problem ističe da ne postoji kvalitetno praćenje slušanosti radio stanica, koje radijskom marketingu nažalost služi kao glavni putokaz.

U potrazi za zajedničkim valom

Na tom je tragu govorila i Vesna Roller iz Vijeća za elektroničke medije upozorivši da se «u zadnje dvije godine ugasilo 11 radio postaja od čega je njih devet, vratilo koncesije svojevoljno, a slomio ih je regulatorni tržišni mehanizam». No nije to jedini problem jer ni institucije ne prepoznaju ili ne žele prepoznati vrijednost community radio stanica pa tako niti Radio 808 nije prošao na ljetošnjem natječaju upravo za, kako se očekivalo, community radio koncesiju. Jednim dijelom posljedica je to i pomiješanih lončića, naime,  kako je podsjetio Ante Frankić s KLFM-a: «Primjerice, Hrvatski katolički radio je u istoj kategoriji kao i mi, a to nije isti nivo neprofitnog medija, niti isti nivo communityja i ima prilično dobre načine financiranja, mimo onog javnog».

Prilično depresivno, ali za hrvatske prilike, pa i ne samo njih, posve uobičajeno, zazvučalo je prisjećanje Roller na prošlogodišnju sličnu tribinu od koje se do danas gotovo ništa nije promijenilo, a jasno je i zašto: «Od rasprava o vrijednostima medija zajednice bježimo kao i što općenito izbjegavamo rasprave o vrijednostima u svim segmentima društva. Rasprave o neprofitnim medijima te shvaćanje važnosti uloge i svrhe medija nigdje u hrvatskoj javnosti ne čujem. Bojim se da osnovni koncepti shvaćanja uopće ne postoje tamo gdje bi morali postojati. Ovakvih rasprava bi trebalo biti više kako bi oni koji bi trebali razumjeti o čemu mi to zapravo pričamo, konačno razumjeli».

Razumijevanja, međutim, baš kao i (političke) za njime nedostaje upravo na mjestima koja bi trebala stvarati podlogu za daljnji razvoj ovog koncepta, između ostalog i u Vijeću, koje je prilikom relativno nedavne odluke o koncesiji «zaboravilo» community te u resornom Ministarstvu kulture koje nikako da više službeno razotkrije medijsku strategiju. K tome, baš je tragikomično je kako se neke stvari uvijek iznova mora otkrivati jer i sam pomoćnik ministrice kulture Milan Živković podsjetio je da smo imali već nešto slično konceptu community radija: «U bivšoj državi lokalne radio postaje započele su svoje programe u sklopu programa Kultura narodu i Tehnika narodu i zapravo su inicijalno bile zamišljene kao radio za zajednicu. Takva vrsta razvoja komunalnog radija je prekinuta 1994. Naime, nakon donošenja Zakona o telekomunikacijama, 1995. započinje dodjela radio koncesija i tržište postaje regulatorni mehanizam. Međutim, umjesto promicanja lokalnog pluralizma, dobili smo velik broj jukeboxova».

Istovremeno, dok domaći lokalni mediji od 90-ih bilježe pad relevantnosti, financijski propadaju i postaju neprofitabilni, buja neprofitni sektor u kojemu u stotinjak medija radi oko tri posto novinara i novinarki na koje odlazi tek oko jedan posto ukupnog financiranja medija. Upravo bi iskustva kolega s neprofitnih portala koji su krenuli u umrežavanje mogla koristiti «radijskoj ekipi» pa su se tako i KLFM-ov Frankić te 808 Antić našli u želji «da nađemo zajednički val s kolegama».