Reforma javne uprave (i dalje) kao čardak ni na nebu, ni na zemlji

Bez djelotvorne javne uprave nema ni demokratskog pravednog društva, niti održivog gospodarstva i njezina reforma kao najbolja strateška investicija zahtijeva stručnu pripremu, socijalni dijalog i politički konsenzus – poručili su u osvrtu na nacrt Strategije razvoja javne uprave do 2020. stručna javnost, civilno društvo i sindikati konferencijom za medije i otvorenim pismom upućenim Vladi, Saboru i Predsjedniku.

Država je odgovorna za pružanje javnih usluga i bez toga nema održivog društva te je reforma javne uprave jedna od ključnih stvari oko kojih u Hrvatskoj treba postići dogovor – ističu GONG, Platforma 112, Institut za javnu upravu, Hrvatski pravni centar, Odsjek za javne politike, menadžment i razvoj Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, Matica hrvatskih sindikata, Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, svi ujedno i potpisnici otvorenog pisma.

Premda  je za provedbu reformskog paketa pod nazivom „pametna administracija“ predviđeno 88 milijuna eura kroz Sporazum o partnerstvu s Europskom unijom o korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova, Vlada je tek prije dan u posljednjoj godini ovog mandata, i to bez uključivanja socijalnih partnera i stručne javnosti u njezinu izradu, u javnost „pustila“ Nacrt strategije, koja je još uvijek daleko od dovršenosti, kako u stručnom smislu, tako i kada je riječ o operacionalizaciji.

Ili kako je to opisao Ivan Koprić, profesor upravne znanosti i predsjednik Instituta za javnu upravu: „Ovaj dokument  ima određenu kvalitetu, ali je ostao malo kao čardak ni na nebu, ni na zemlji – sam za sebe ne izgleda tako loše, ali prijeti mu pad jer nema dobre temelje, niti ima stepenice kojima bi se do njega popelo, a ne znamo niti što ćemo u njemu raditi“.  Stručnom je oku zapelo da u dokumentu nedostaju službe od općeg interesa, naglaska na lokalnoj samoupravi, nema naznake teme europskog upravljanja, zanemareno je pitanje obrazovanja za ulazak u javnu upravu, a ciljevi su nekonzistentni.

Stoga potpisnici otvorenog pisma traže da se Prijedlog Strategije dopuni detaljnom analizom stanja, stručno doradi i dovede do razine ujednačene kvalitete i promišljenosti, i to angažmanom upravnih praktičara i mjerodavnih stručnjaka iz akademske zajednice. Naime, cilj reforme javne uprave treba ići u smjeru učinkovitog, pravičnog i transparentnog pružanja javnih usluga građanima, zajednici, poslovnom sektoru i nizu društvenih sektora, a ne da služi kao papirnato pokriće za povlačenje sredstava iz europskih fondova.

Reforma javne uprave – najbolja strateška investicija

Da je „Nacrt strategije dobar početni korak“, istaknuo je i Darko Šeperić iz SSSH-a, koji „reformu javne uprave smatra jednim od ključnih preduvjeta za provedbu drugih reformi i zato joj se sindikati niti ne protive“. Štoviše, zagovaraju „socijalni dijalog, i to ne kao kočnicu, nego alat za provedbu reformi kako bi javna uprav doista postala servis građanima“. Stoga, potpisnici otvorenog pisma traže da se Strategiju raspravi i na Gospodarsko-socijalnom vijeću, podvrgne još jednom krugu javnog savjetovanja te uputi u Sabor koji bi je nakon obuhvatne rasprave, usvojio i Zaključkom obvezao kako ovu, tako i sve buduće Vlade na njenu intenzivnu i temeljitu provedbu. I to u suradnji sa socijalnim partnerima i mjerodavnim stručnjacima te obavezu polugodišnjeg izvještavanja Saboru i građanima.

„Razdoblje do 2020. godine treba što bolje iskoristiti, a ne da se ponovi novo reproduciranje dokumenata umjesto stvarnih reformi“, upozorila je Marina Škrabalo iz GONG-a i na konkretnom primjeru objasnila iznimnu važnost reforme javne uprave: „Svi smo, nažalost, dobro upoznati sa slučajem asistenata u nastavi za učenike s poteškoćama koji pohađaju redoviti školski program. Luka iz Rijeke, Patrik i njegova asistentica Ana iz Slavonskog Broda, Maja iz Petrinje – iza njihovih se ljudskih priča krije nereformirana lokalna samouprava s neadekvatnim fiskalnim kapacitetima i nejasnom nadležnošću, rupe u proračunskom planiranju, manjak kvalitete standarda socijalnih usluga i apsolutni ambis vertikalne i horizontalne koordinacije različitih institucija te manjak razumijevanja koncepta pružanja javnih usluga u odnosu na ustavne obaveze Republike Hrvatske, a to je pravo na inkluzivno obrazovanje  – načelo jednakosti i socijalne države“.

Jednako tako podsjeća Škrabalo, „možemo govoriti o konkurentnosti Hrvatske, o tome zašto nam treba Zakon o strateškim investicijskim projektima , a ne reforma pružanja usluga na nivou građevinskih dozvola i slično. I zapravo se vraćamo na početak – država je odgovorna za pružanje javnih usluga i bez toga, ne možemo govoriti o razvoju demokratskog pravednog društva i održivog gospodarstva“.