“Vlada nastavlja štititi moćnike na uštrb novinarskih sloboda”

Zagreb, 10.4.2014.- Ministri Vesna Pusiæ i Orsat Miljeniæ i premijer Zoran Milanoviæ tijekom sjednice Vlade Republike Hrvatske. foto FaH/ Denis CERIÆ/ ua

Silaznoj putanji novinarskih sloboda u Hrvatskoj i dalje se ne nazire kraj, između ostalog i zahvaljujući ostanku odredbe o sramoćenju u Kaznenom zakonu. Naime, izmjene koje je Vlada proslijedila na drugu stranu Markova trga nastavit će štititi moćnike nauštrb medijskih i novinarskih sloboda te kvalitete novinarskog posla koji su bitni za demokraciju svake zemlje. 

„Imali smo zahtjeve da kazneno djelo sramoćenja ukinemo, ali i da ništa ne diramo. Odlučili smo da sramoćenje ostaje u kaznenoj sferi, ali mičemo mogućnost da se Kazneni zakon zbog nepreciznog teksta iz 2011. koristi kao oblik ograničenja javne riječi. Sramoćenja nema ako netko dokaže istinitost, a ako se radi o posebnim kategorijama poput novinara, onda se podrazumijeva da nema kaznenog djela ako je nešto izrečeno u javnom interesu“, kazao je ministar pravosuđa Orsat Miljenić kolegama u Banskim dvorima pred kojima se na dnevnom redu Vlade konačno našao i prijedlog izmjena KZ-a.

«Kaznenim zakonom u segmentu sramoćenja više ne ograničavamo slobodu govora, nego treba dokazati istinitost iznesenog u javnom interesu», poručio je Miljenić. No, kao da je zaboravio što se dogodilo uglednoj istraživačkoj novinarki i potpredsjednici Hrvatskog novinarskog društva Slavici Lukić. Naime, ona je nepravomoćno osuđena za kazneno djelo sramoćenja iako je sustavno i istinito u javnom interesu pisala o tvrtki Medikol, koja je unatoč novcu poreznih obveznika dobivenom od HZZO-a na listi poreznih dužnika.

Diglo se nakon te presude dosta bure u javnosti i opetovano tražilo brisanje sramoćenja – premda je davno prije pri samom spomenu njezina unošenja trebalo oštro reagirati, pa je čak i ministar Miljenić tvrdio da će razmotriti ideju o brisanju sramoćenja iz Zakona. No, to se nije dogodilo. Umjesto toga, u Vladi smatraju da će «pojednostavljenje pretpostavki za isključenje protupravnosti tog kaznenog djela umanjiti mogućnost pogrešne interpretacije zakonskog teksta i posljedično donošenje presuda na temelju takve interpretacije». Štoviše, Miljenić ponavlja da je riječ o nepravomoćnoj presudi koja “tek treba proći test i treba imati povjerenje u sudbenu vlast da će presuditi sukladno zakonu”.


izvor: FaH

Međutim, HND upozorava da «novinarska struka ne može prihvatiti nedovoljna predložena ‘poboljšanja’ Kaznenog zakona, između ostaloga i zato jer i je i dalje počinitelj taj koji mora dokazati istinitost umjesto da tužitelj osporava istinitost tvrdnje. Povrh toga, međutim, čak ni dokazivanje istinitosti ne oslobađa optuženog optužbe ako se „činjenične tvrdnje odnose na osobne ili obiteljske prilike“. HND, naime, podsjeća da «kad se radi o javnoj osobi, onda objava informacija uglavnom preteže nad zaštitom njegove privatnosti – ako novinar informira u javnom interesu».

«Istina, uvodi se isključenje protupravnosti za uvredu i teško sramoćenje pa nema kaznenog djela ako je počinjeno u novinarskom poslu, u umjetničkim i znanstvenim djelima ili drugoj javnoj djelatnosti, ako je učinjeno u javnom interesu ili iz drugih opravdanih razloga. No, je li javni interes ili nije, to po slobodnoj procjeni ocjenjuje sudac, a dosadašnja praksa ne daje razlog za optimizam», također podsjeća HND, koji smatra da bi u KZ-u trebala ostati jedino kleveta, uz isključenje protupravnosti u novinarskom i umjetničkom poslu, ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti proizlazi da počinitelj nije postupao s pretežitim ciljem da škodi časti i ugledu. I to je minimalno rješenje koje bi prihvatila novinarska struka, inače, upozoravaju – izmjene KZ-a koje vlasti predlažu nastavit će štititi moćnike a nauštrb medijskih, novinarskih sloboda i nauštrb kvalitete novinarskog posla koji su bitni za demokraciju svake zemlje». 

Da je bilo previše eksperimenata te da je odredba o sramoćenju protivna hrvatskoj pravnoj tradiciji, već su ranije upozoravali pravni stručnjaci, a odvjetnik Emil Havkić je, podsjetimo, u više navrata upozoravao da smo i ranije imali dovoljno odredbi o zaštiti ugleda i časti te da je s malim izmjenama trebalo ostati na odredbama iz Kaznenog zakona iz 1997., a smatra da prijedlog profesora zagrebačkog Pravnog fakulteta i člana Radne skupine za izmjenu i praćenje provedbe KZ-a Petra Derenčinovića apsolutno zadovoljava sve standarde i daje sigurnost i novinarima i građanima.