Referendum – mit ili prilika za obnovu demokracije?

epa03693597 Participants compete in the European Individual Chess Championship in Legnica, Poland, 09 May 3012. About 300 participants are competing for the title and 100,000 euro prize money until 17 May. EPA/MACIEJ KULCZYNSKI POLAND OUT

Liberalna politička misao oduvijek je bila duboko ustrašena vladavinom mase imajući svojevrsni zazor od naroda (njem. Volksphobie). Na istom tragu, dominantan je i danas dominantan stav domaće političke i ekonomske elite da su građani Hrvatske nekompetentni direktno odlučivati o važnim pitanjima te da bi širenje upotrebe referenduma destabiliziralo našu mladu demokraciju. Je li riječ o mitu ili je referendum doista prilika za obnovu demokracije?

Za one koji se pitaju zašto bi demokraciju trebalo obnavljati, valja reći kako postoji mnogo pokazatelja koji govore da se trebamo zabrinuti oko stanje demokracije, od sve veće koluzije političkih i poslovnih interesa, rastućih nejednakosti i pitanjima do koje mjere predstavničke demokracije dovode do ishoda koji su u interesu većine. Također tu su i padajuća izlaznost na izbore, povećani broj nepredstavljenih birača, apatija i protestno glasovanje, pad povjerenja u političke institucije, pad članstva u strankama te još neki indikatori, koji nam svi govore da nešto ne štima – u najmanju ruku možemo reći da je demokracija pred izazovima.

No, je li referendum prilika za obnovu demokracije – potkraj travnja raspravljali su u «Čitaonici za kritičku politiku» zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, Danijela Dolenec, profesorica na FPZG-u i koordinatorica Grupe 22, koja je izlagala (za detalje možete zaviriti i ovdje) na temu dok je uloga komentatora u ‘Čitaonici’ ovog puta dopala Gorana Čulara, također profesora na FPZG-u i člana Vijeća GONG-a, iz čije rasprave izdvajamo nekoliko zanimljivih pitanja.

Jesu li referendumi građanskih inicijativa sredstvo za svladavanje izazova? 

DANIJELA DOLENEC Važno je istaknuti da nije riječ o nekom izdvojenom instrumentu direktne demokracije, nego o još jednoj prilici za građansko uključivanje u režimu predstavničke demokracije. No, važan je institucinalni dizajn pri čemu naglasak ide na pravila deliberacije te regulacije kampanje. Ključno je kako su formirana proceduralna pravila, i u pogledu uključenosti i u pogledu ishoda – znate kako se kaže: «vrag je u detaljima». 

GORAN ČULAR Referendumsko odlučivanje ne može proizvesti neke odlike koje ima parlamentarna demokracija, primjerice referendumsko se odlučivanje uvijek temelji na «za» ili «protiv». Iako u političkom životu postoje pitanja koja su prirodno takva, najveći dio njih to ipak nije, a referendum ih nasilno takvima predstavlja. Time se gube svi oni mehanizmi koje u sebi ima parlamentarno odlučivanje i približavanje krou razumijevanje i uvažavanje obje strane. Naime, tome u parlamentu služe kvalificirane većine i nije to samo kvantitativno pitanje, već je važna kvaliteta odnosa.

Zašto Švicarska (ni)je dobar primjer?

DANIJELA DOLENEC Švicarska, u kojoj se održava više od polovice svih referenduma koji se odvijaju u Europi, ima bogato iskustvo sa svim oblicima direktne demokracije neusporedivo s bilo kojim drugim poretkom te je istodobno pravo bogatstvo kako pozitivnih, tako i negativnih primjera, o čemu govori i Hanspeter Kriesi u svojoj knjizi «Direct Democratic Choice: The Swiss Experience».

GORAN ČULAR Švicarska je arhetipski primjer i nema vjerojatnosti da će se prenijeti na druge slučajeve te je pogrešno smatrati je primjerom, jer kod njih je i politička kultura drugačija te je takav način funkcioniranja utkan u njihov federalizam i kulturu. Uostalom, ona niti nema čisti oblik parlamentarne demokracije, nego postoji i skupština, a nema ustavne revizije.

Podrivaju li referendumi predstavničku demokraciju?

DANIJELA DOLENEC Švicarsko iskustvo, a Švicarci u prosjeku godišnje glasuju na osam referenduma, pokazuje da to ne umanjuje ulogu elita i predstavničkih institucija u procesu odlučivanja. Štoviše, ishodi referenduma u najvećoj mjeri ovise o pozicijama koje tijekom javne rasprave formuliraju Vlada i političke stranke, a u gotovo 80 posto slučajeva Vladina pozicija na referendumu određuje i njegov ishod. Naposljetku, iskustvo pokazuje integrativan učinak i jačanje legitmiteta jer građani imaju osjećaj da su odluke donesene na pravedan način.

GORAN ČULAR Osim već rečenog da referendumsko odlučivanje ne može proizvesti neke odlike koje ima parlamentarna demokracija, valja reći i da sva iskustva ne pokazuju da se izlazak na referendume povećava i izlaznost na izbore.

Jesu li građani sposobni donositi kompetentne odluke?

DANIJELA DOLENEC Jesu, oni svoje odluke uglavnom temelje kroz javnu raspravu i pozicije koje zauzimaju političke stranke. Suprotno pretpostavci da društva prvo moraju oblikovati prosvijećene građane s «ispravnom» političkom kulturom i tek im onda dati u ruke alate direktnog odlučivanja, švicarsko iskustvo pokazuje da upravo uključivanje građana u politički proces razvija političku kulturu koja počiva na adekvatnoj informiranosti, javnoj deliberaciji i građanskoj participaciji. Drugim riječima, građane stvaramo u praksi, a ne čekamo ih ili gledamo kao «ovce».

GORAN ČULAR U raspravi oko izmjena referendumskog okvira može se čuti da su upravo zagovaratelji referenduma podozrivi prema odlučivanju građana jer su naveli niz pitanja o kojima smatraju da se na referendumu ne bi smjelo odlučivati, nego bi na to upozoravo Ustavni sud. A zašto Ustavni sud onda nema ovlast ukinuti neku saborsku odluku koja bi na sličan način unazadila neko ljudsko pravo? Dok god Ustavni sud može propitivati odluke naroda, duboko smo na području podozrivosti prema građanima.