Čemu Ustav služi, a kome Biblija i znaju li građani biti građanima?

Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja, usprkos nedostacima, počeo je mijenjati školu u smjeru demokratske zajednice odlučivanja i daljnje napore treba nastavkom koordinirane suradnje organizacija civilnoga društva i državnih institucija uključujući škole i roditelje usmjeriti u njegovo sustavno uvođenje u školski program kako bi hrvatski građani doista bili građani, a ne poslušni podanici, istaknuto je konferenciji „Znam, razmišljam, sudjelujem“ održanoj u Vukovaru u organizaciji Mreže mladih Hrvatske, Centra za mirovne studije i GONG-a.

Ljudska prava vjernika određuje Biblija – misli to čak trećina učenika sedmih i osmih razreda, a tek četvrtina njih zna da se ljudska prava u demokratskoj državi štite Ustavom. Iza opisa “Vlast je u zemlji u rukama jedne osobe koja vlada uz pomoć policije i tajnih službi. Građani potvrđuju svoju ljubav i vjernost vođi tako što pjevaju pjesme njemu u čast”, samo je 39 posto učenika prepoznalo diktaturu dok gotovo jedna trećina učenika vidi u tom opisu demokratsku vlast. Ovi su zabrinjavajući rezultati dio finalnog istraživanja među učenicima četvrtog razreda i viših razreda osnovne škole te prvoga i drugog razreda srednje škole iz ukupno 12 škola u kojima je eksperimentalno provođen program građanskog odgoja i obrazovanja.

Građansko obrazovanje trebalo bi biti među prioritetima

”Nakon ovog istraživanja više nitko u Hrvatskoj ne može reći kako je građanski odgoj i obrazovanje nepotreban”, zaključila je predstavljajući rezultate istraživanja provedenog unutar projekta ”Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama” Vedrana Spajić-Vrkaš iz Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Istaknula je pritom da je ”u nekim aspektima provedba kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja zakazala, i to ponajviše u komponenti politike i prava, odnosno na pitanjima što je građanin, što je demokracija, kako funkcionira vlast i drugo. 

Naime, od 104 ispitana učenika četvrtog razreda osnovne škole samo je njih šest točno odgovorilo na pitanje: “Što znači da je netko građanin?” dok svaki četvrti učenik završnih razreda osnovne škole građanstvo definira kao brigu za osobne interese. Vjerojatno zbog toga što im nedostaje znanja o tome kako demokratsku vlast izabiru i smjenjuju građani na temelju praćenja i vrednovanja njezina djelovanja, tek 14 posto učenika sedmih i osmih razreda zna da je najvažnija uloga građana u demokratskoj državi nadziranje djelovanja vlasti.

Međutim, ipak ohrabruje da znatna većina njih smatra da je kroz građanski odgoj i obrazovanje naučila misliti svojom glavom. Naime, svaki peti učenik četvrtog razreda osnovnih škola koji su eksperimentalno imali građanski odgoj kaže da je zahvaljujući njemu poboljšao sliku o sebi i odnose s drugima, a svaki deseti osobni je napredak objasnio stjecanjem novih znanja i vještina.

Da nema mjesta iščuđavanju nad ovakvim rezultatima, Spajić-Vrkaš smatra jer ima na umu i to kako su nastavnici i profesori bili pripremani prije početka provedbe građanskog obrazovanja. Gledano brojkama, samo je 10 posto nastavnika i profesora na fakultetima dobilo obrazovanje iz područja građanskog odgoja ili mirovnog obrazovanja, dok se jedna trećina nastavnika usavršavala bez ičije pomoći, a stručno i organizirano usvršavanje je prošlo 40 posto nastavnika.

Četvrt stoljeća bez sustavnog obrazovanja građana – pogled u zrcalo u korak s “kulturom”

“Činjenica da naši učenici najslabije znaju što je građanin i što je demokracija te kako funkcionira vlast,  jasno pokazuje da u gotovo četvrt stoljeća samostalnosti hrvatske države nikome nije palo na pamet da građane, kad su već građani, nauči koja su njihova prava i odgovornosti, i to je sramotno jer glavnog dionika promjena nismo ništa naučili. I kada razmišljate zašto građanski odgoj nije dosada uveden, zašto se protiv njega toliko diže prašina, onda dođete do zaključka da je moguće da se u ovoj našoj Hrvatskoj, koja ionako nije politički pismena, hoće poslušnog građanina što potpuno ide u skladu s našom kulturom «šuti, muči, poslušaj, ne diži glas …» što su poruke koje mi od obitelji nadalje dobivamo, a demokracija je sve osim toga”, poručila je Spajić-Vrkaš.

Premda su ga razočarali, rezultati istraživanja nisu iznenadili ni Vinka Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje: ”Razina građanskog odgoja i obrazovanja naših učenika ne može biti ništa drugačija i bolja od razine u hrvatskom društvu koje zrcale. Ne zabrinjava toliko što učenici ne poznaju osnovne pojmove što je građanin i demokracija, nego više to što naši mladi u temeljnim vrednotama, poput tolerancije i uvažavanja mišljenja drugih i tuđih vrednota, nisu na razini na kojoj bi trebali biti kao građani suvremene demokratske države”. On je ustvrdio da će u prosincu imenovano Povjerenstvo za izradu programa građanskog odgoja i obrazovanja, temeljem dosad uočenih nedostataka, do kraja ožujka dopuniti program kako bi ga se od iduće školske godine moglo redovito primjenjivao u školama.

”Da demokraciju nije dovoljno samo uvesti u institucije države i društva, već građane treba naučiti kako da budu građani u demokratskom društvu i vrijednostima liberalne demokracije koju bismo svi zajedno željeli živjeti», poručila je i Sandra Pernar, predstavnica Vladina Ureda za udruge, istaknuvši: «Politička kultura u Hrvatskoj je na nezavidnoj razini, a preduvjet njezina podizanja je sustavno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u školski program».

Zajedno za mlade kao aktivne građane – budućnost Hrvatske

Mirela Travar, glavna tajnica Mreže mladih Hrvatske, i Lovorka Bačić iz Centra za mirovne studije, podsjetile su na dugogodišnje napore organizacija civilnoga društva u smjeru sustavnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u školski program. Međutim, rezultati su nakon 15 godina u posljednje dvije konačno postali daleko vidljiviji zahvaljujući koordiniranim naporima različitih sudionika s kojima treba nastaviti i dalje.

«Ne smijemo stati, ovo je tek početak novih napora i ključ uspjeha za kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja je, čini mi se, multisektorski pristup organizacija civilnoga društva i agencija i ministarstava. Ne smijemo zaboraviti niti na naše nastavnike i nastavnice jer oni trebaju podršku u radu i prenošenju poruka učenicima i učenicama. Prvi smo korak napravili – prepoznali važnosti građanskog obrazovanja, a sada valja vizionarski osmisliti način njegova kvalitetnog uvođenja pri čemu su važna i financijska sredstva», istaknula je Travar i podsjetila na mogućnosti u vidu Europskog socijalnog fonda.

«Ulaganje u mlade ulaganje je u razvoj grada, županije i cijele Hrvatske», poručio je Željko Sabo, gradonačelnik Vukovara u kojemu Grad stipendira sve svoje studente bez obzira na nacionalnost jer, kako je dodao Sabo: «Ne želimo dijeliti mlade prema nacionalnosti jer vrijeme je za razmišljanje u pozitivnom smislu jer zajedništvo je jedina budućnost grada Vukovara i Hrvatske».

”Uvjerena sam da ovakva suradnja svih predstavlja značajan sinergijski potencijal koji će omogućiti uvođenje GOO-a u škole u što će Ministarstvo obrazovanja uložiti maksimalni napor kako bi učenici dalje razvijali svoje građanske kompetencije”, poručila je Ankica Nježić, pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta, a njezin kolega Darko Tot najavio je da će Ministarstvo javnu raspravu provesti od 1. travnja do 1. svibnja te je plan program objaviti do 30. lipnja.

Različitosti kao bogatstvo i prilika za učenje

U sklopu ”Novog doba ljudskih prava i demokracije u školama” napravljen je te predstavljen i Katalog programa neformalnog obrazovanja koji na jednom mjestu daje pregled radionica, treninga, seminara, predavanja i drugih obrazovnih programa koje provode organizacije civilnog društva iz različitih tematika: društvene, ljudsko-pravne, političke, kulturalne, gospodarske i ekološke, a učenici iz Osnovne škole Siniše Glavaševića predstavili su kako u školi rješavaju sukob s problematičnim kolegom.

Kao primjere dobre prakse, ali uključujući i poteškoće s kojima se susreću u svojem radu, svoja iskustva u poučavanju o interkulturalnosti i pravima manjina kao dio popratnog programa Vukovarskih dana mira – mirne reintegracije Vukovara predstavili su  Nansen dijalog centar, Mađarski kulturni centar, Srpsko narodno vijeće te Luna – udruga romskog prijateljstva. Emina Bužinkić iz Documente istaknula je važnost promicanja interkulturalnosti te učenja o vlastitoj i dugim kulturama kao i o različitim kulturnim utjecajima na zavičaj. Naime, kako su kroz svoja izlaganja na različite načine istaknuli sudionici konferencije, manjine su dio hrvatskog kulturnog prostora i identiteta, a njihova integracija nije jednosmjeran proces, nego svi trebamo raditi na tome da se ona dogodi, imajući na umu njihovo očuvanje i toliko toga što možemo međusobno jedni od drugih naučiti.