Monetizacija autocesta – rizici javni, a profiti privatni

Netransparentnost procesa rasprodaje javne infrastrukture i javnih dobara jednosmjerna je cesta, upozorila je skupina sindikata i udruga predavši temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama zahtjev Vladi kojim traži da u javnom interesu objavi Studiju za projekt monetizacije duga od autocesta i davanja autocesta u dugoročnu koncesiju.

Nezavisni cestarski sindikat, Hrvatska udruga radničkih sindikata, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Matica hrvatskih sindikata te organizacije civilnoga društva GONG, Pravo na grad, Baza za radničku inicijativu i demokraciju, Zelena akcija i Centar za radničke studije zatražili su od Vlade Republike Hrvatske da javno objavi dokument čiji je službeni naziv „Monetizacija javnog duga vezano za društva HAC i ARZ: Nacrt konačnog izvješća u fazi 1“.

Time je također ostvaren i prvi korak u organizaciji najšire društvene platforme za ishodovanje referenduma na temu sprječavanja koncesioniranja te privatizacije javne infrastrukture i javnih usluga.

Zašto prodajete autoceste na 30 ili 50 godina?

„Želimo da Vlada pokaže da su ispitana sva druga moguća rješenja i da je monetizacija najpovoljnije, a iza toga će svakako slijediti naše prikupljanje potpisa za referendum. Danas je ovo i prvi zajednički nastup svih onih koji pripremaju tu inicijativu za prikupljanje potpisa i nije riječ o nečemu što se tiče samo neke male interesne skupine kao što je rekao premijer, nego je ovo građansko i nacionalno pitanje, pitanje budućnosti, ponosa i izlaska iz krize“, istaknuo je Mijat Stanić, šef Nezavisnog cestarskog sindikata te upozorio:

Naša je procjena da upravo ono sredstvo koje bi nam moglo najviše poslužiti za razvoj,  dajemo nekom drugom i u toj bi kombinaciji koncesionar sigurno bio jedini onaj koji zarađuje. Mi smo protiv toga i tražimo da Vlada objavi – zašto prodaje našu kuću, a da mi ne znamo zašto ili po kojoj cijeni i pod kojim uvjetima?“

Zašto Vlada taji dokumente?

 „Ovdje je danas riječ o transparentnosti i odnosu upravljanja prema javnim dobrima. Umjesto da raspravljamo o ovom važnom projektu, moramo tražiti objavljivanje ove studije od Vlade, koja je to već trebala učiniti i pokrenuti javnu raspravu. U suprotnom – ako se taje dokumenti, to dodatno pobuđuje sumnju da se nešto muti ispod stola što ne želimo vjerovati i pozivamo Vladu da objavi dokumente i potakne javnu raspravu čime će pokazati da se drži principa dobrog upravljanja i da je drugačija u odnosu na bivše Vlade“, poručio je Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, a nadovezao se Damir Jakuš, šef Udruge radničkih sindikata Hrvatske:

„Ako imamo samo jedno rješenje ponuđeno na stolu, ono je najbolje taman bilo i najlošije na svijetu.  Želimo znati –  koliko košta rješenje koje se nudi, koliko košta bez njega i što ćemo u konačnici morati platiti? Ako i dođe do nekakvog unovčenja autocesta, važno je znati hoće li se taj novac doista utrošiti na vraćanje tih dugova ili će on biti potrošen djelomično na vraćanje neke rate, a ostatak u interesu novih izbora?“

Jurnjava jednosmjernom cestom bez povratka

„Ovdje se ne radi ni o kakvom tržišnom nadmetanju, nego o jednoznačnom dealu s pojedinačnim jakim privatnim subjektom i optužbe da se ovdje radi o interesnim grupicama koje ovo pokušavaju spriječiti, zapravo je čisti cinizam. I to zato jer se mi ovakvim poduhvatom na više desetljeća odričemo ne samo mogućnosti strateškog upravljanja nad infrastrukturom, nego se i obvezujemo da ćemo snositi rizik za profit koji koncesionar mora ostvariti. Budimo realni, nitko neće na 50 godina ući u situaciju u kojoj će gubiti, dakle, mi ćemo to platiti – ili iz proračuna, ili iz povećanih troškova naplate cestarina“, upozorio je Teodor Celakoski iz Prava na grad te zaključio:

„Situacija je jednostavna – javni su rizici, privatni su koristi i profiti i to je model koji nam se nudi i u nizu drugih slučajeva, no mi ćemo jasno stati protiv ovog procesa, koji je jednosmjerna cesta. Kada uđete, a lako je ući, no teško izaći, penali za otkazivanje su enormni pa bismo u idućih 30 do 50 godina mogli postati taocima krajnje neodgovornosti Vlade u pokušaju krpanja proračuna. Tome se moramo suprotstaviti  jer idućih 13 Vlada neće moći o tome odlučivati“.