Može li Povjerenik za informacije spriječiti krađu budućnosti?

Zagreb, 30.6.2013 - Predsjednik Europskog vijeæa Herman Van Rompuy, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz u nedjelju popodne su doputovali u Zagreb. Na slici radnici pripremaju pozornicu na Trgu sv. Marka, gdje æe se zajednièki fotografirati predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipoviæ, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanoviæ, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, predsjednici država, parlamenata i vlada, predsjednik Europskog vijeæa, predsjednik Europskog parlamenta, predsjednik Europske komisije te šefovi izaslanstava. foto FaH/ Damir SENÈAR/ ua

Dok nekima u Hrvatskoj još uvijek nije jasno zašto i čemu potreba za Povjerenikom za informacije, dobar primjer može pružiti priča iz Slovenije, čija je informacijska pooblaščenka (povjerenica za informacije) uvelike zaslužna i za nastanak trilogije „U ime države“, koja razotkriva pozadinu šverca oružjem iz Slovenije u Hrvatsku i druge zaraćene dijelove bivše Jugoslavije tijekom 90-ih godina pod vodstvom tadašnjih vodećih političara, koji su na taj način razvili privatne biznise, a neki su i danas aktivni na političkoj sceni.

„Povjerenik za informacije veoma je važna institucija u Sloveniji i bez nje, Nataše Pirc Musar, ova trilogija ne bi bila moguća. Borbom u drugom stupnju protiv negativne presude u korist Državnog zbora, ona je uspjela pobijediti i legalnim putem smo dobili više od šest tisuća dokumenata koji su bili označeni kao „strogo povjerljivi“. To je put koji se otvara istraživačkim novinarima, naravno, treba mnogo vremena, čekali smo više od godinu dana da dobijemo dokumente, ali na kraju smo ih ipak dobili i na toj osnovi napravili trilogiju”.

“I mislim da je transparentnost ono što svakom društvu garantira napredak tako da se nadam da će i u Hrvatskoj Povjerenik biti što efikasniji i da će i ovdje biti što više sličnih poduhvata“, kazao nam je Blaž Zaga, jedan od dvojice autora trilogije „U ime države“ s kojim smo razgovarali nakon predstavljanja hrvatskog prijevoda prvog dijela trilogije održanog u Hrvatskom novinarskom društvu u Zagrebu pod pokroviteljstvom kolega iz Zbora istraživačkih novinara.  

Trilogija je posvećena svim žrtvama ratova na području nekadašnje Jugoslavije, ali i ne samo njima, jer tobožnje elite stvorene u ratnoj klaonici i švercu oružjem, a zapravo ratni profiteri „ukrali su“, reći će Zgaga, „budućnost mnogim generacijama“. Međutim, s obzirom da u Hrvatskoj nema zastare za ratno profiterstvo, knjige iz trilogije svakako su literarna preporuka za hrvatsko tužiteljstvo koje bi u njima moglo naći i više nego dovoljno materijala za procesuiranje odgovornih osoba.

Otvaranje Pandorine kutije

Naime, ovaj iznimno vrijedan novinarsko-istraživački poduhvat ukoričen pod imenom „U ime države“ nastao je upotrebom različitih metoda istraživačkog novinarstva pri čemu posebno mjesto pripada korištenju prava na pristup informacijama i svoju vjerodostojnost ponajprije duguje više od 6.000 službenih dokumenata kao neoborivih dokaza kojih ne bi bilo bez neovisne, hrabre i stručne Povjerenice za informiranje, koja je „otvorila Pandorinu kutiju“. 

Autorski dvojac Matej Šurc (koji zbog poslovnih obaveza nije mogao biti u Zagrebu – op.a.) i Blaž Zgaga, iskusni istraživački novinari, koji su zbog trilogije zajedno sa svojim suradnicima u nekoliko navrata bili izloženi različitim pritiscima, uključujući i prijetnje smrću, prve su zamisli o tome kako istražiti tajnom ovijenu trgovinu oružjem počeli razvijati još prije šest godina. Godinu dana kasnije, dakle, 2008. izvršili su nekoliko manjih istraživanja i odvojeno poslali različitim državnim institucijama više zahtjeva za pristup informacijama.

Ne baš uspješno, ali i očekivano s obzirom na prirodu informacija , no 2009. dolazi do značajnog preokreta, naime, zahvaljujući pomoći slovenske Povjerenice za informacije, koja je oformila i poseban tim koji se bavio ovim pitanjem, priča nam Zgaga, i tako su naposljetku uspjeli zakonito dobiti više od 6.000 službenih dokumenata s kojih je skinuta oznaka tajnosti. Stoga i autori u knjizi, osim kolegama novinarima kao suradnicima posebno zahvaljuju i Povjerenici te njezinim savjetnicama „na stručnom i ustrajnom provođenju zakona o pristupu informacijama od javnog značaja čime su stvoreni uvjeti da dokumenti postanu dostupni javnosti“.

S obzirom na navedeno, ne čudi da je informacijski povjerenik institucija kojoj se u Sloveniji najviše vjeruje, a kako je gostujući nedavno u Hrvatskoj povodom Međunarodnog dana prava na pristup informacijama kazala zamjenica Informacijskog povjerenika Slovenije Kristina Kotnik Šumah, „tijelo je to zaduženo za provođenje Zakona o pravu na pristup informacijama u Sloveniji, koje ima nezavisan budžet, trenutno od 1,5 milijuna eura koji potvrđuje parlament i 30 zaposlenika te nema nikakve korelacije s Vladom. Informacijski povjerenik ne samo da može imati uvid u sve dokumente – tajne podatke, poslovne tajne i porezne tajne, već može i deklasificirati informaciju koja je proglašena tajnom. Informacijski povjerenik izdaje obvezujuće odluke te ima inspekcijska ovlaštenja i snažna ovlaštenja u žalbenom postupku“.

Javnosti uskoro dostupne i baze podataka

Zahvaljujući Povjerenici, autori su došli do dokumentacije istražnih komisija Državnog zbora, koje su prikupile povjerljive dokumente ministarstava obrane i unutarnjih poslova, kriminalističke službe, tužiteljstva, civilne i vojne tajne službe te mnogih drugih institucija. Autori su također, osim opsežnih analiza i zaključnih izvještaja, dobili i veću količinu originalnih dokumenata i isprava, poput depeša policije i obavještajnih službi, diplomatskih depeša, brodskih i lučkih dokumenata, tovarnih listova, popisa tereta, dozvola za izvoz oružja, putnih naloga, zapisnika saslušanja iz sudskih spisa i još mnogo drugih dokumenata i isprava.

Faza njihova pretraživanja i analize trajala je od jeseni 2009. do rujna 2010, a od listopada 2010. i travnja 2011. autori su napisali više od 40 različitih poglavlja, odnosno istraga, objavljenih u trilogiji. Temeljem dokumenata koji su, uz razgovore sa svjedocima, poslužili rekonstrukciji priče uz prekograničnu istraživačku suradnju (na trilogiji je surađivalo osam novinara iz sedam zemalja) napravljene su i četiri baze podataka, koje bi uskoro, najavio je Zgaga, trebale biti dostupne javnosti i istraživačima za daljnja istraživanja na stranicama slovenskoga Centra za preiskovalno novinarstvo (Centra za istraživačko novinarstvo).

Stručne recenzije ističu da trilogija „U ime države“ predstavlja “dragocjenu zbirku dokumenata, izjava i analiza presudnu za shvaćanje mračne strane bliske povijesti” jer javnost mora biti obaviještena što se radi u njezino ime, i to pogotovo ako se, a iskustvo je prepuno varijacija na temu, radi zapravo za svoj džep. U tom je slučaju jedini lijek – prekinuti šutnju i biti transparentan, a o čemu u osvrtu na knjigu piše i slovenska sociologinja te bivša političarka Spomenka Hribar: „ Javnost mora biti obaviještena što se u njeno ime protiv nje događa. … Moramo znati, imamo pravo znati, što se događa u društvu, među nama. … Dobrovoljno ne smijemo šutjeti – jer jednoga dana možda prilike za javnu riječ više neće biti!“