Transparentnost u EU: napravljen iskorak, potreban napredak

Lisabonski ugovor donio je sa sobom odredbe koje su znatno povećale transparentnost odlučivanja u Europskoj uniji, ali na tom području ostalo je još dosta posla, izjavio je u petak u Bruxellesu europski pučki pravobranitelj Nikiforos Diamandouros, govoreći na seminaru u povodu Međunarodnog dana prava na pristup informacijama.

“Lisabonski ugovor donio je veliki iskorak, ali ipak preda nama je još dosta posla kada je riječ o transparentnosti”, rekao je Diamandouros, koji uskoro odlazi s položaja europskog pučkog pravobranitelja, na kojem je bio deset godina.

Na seminiru pod nazivom “Transparetnost u EU- gdje smo sada?”, sudjelovali su predstavnici brojnih nevladinih organizacija, predstavnici Europske komisije i Europskog parlamenta. Iz Hrvatske je sudjelovala Vanja Škorić, pravna savjetnica GONG-a.

Ona je istaknula da u jednom od tri područja o kojima se najviše raspravljalo na seminaru Hrvatska vodi, a u druga dva zaostaje. “Hrvatska ima više standarde kada je u pitanju zakon o pravu na pristup informacijama. Definitivno, to je jedan od boljih zakona i na nama je sada da ga ispravno primijenimo, uključujući i izbor kvalitetnog povjerenika za informiranje i osiguranje odgovorajućih sredstava za punu provedbu zakona”, rekla je Hini Vanja Škorić, dodajući da bi se Hrvatska u tom području mogla brendirati kao članica koja svojim primjerom pokazuje da se više transparetnosti isplati.

Kada je riječ o lobiranju i transparentnosti lobiranja, o čemu se također raspravljalo na seminaru, Hrvatska je na samom početku, tvrdi ona. Na razini EU-a postoji dobrovoljni registar lobista, a moguće je u određenim slučajevima doći i do zapisnika s podacima s kim se sastaju donositelji odluka. “Hrvatska će na tom području morati poraditi”, kaže Škorić.

Registar lobista treba biti obavezan

Većina sudionika seminara izrazila je nezadovoljstvo time što je registar lobista na razini EU-a dobrovoljan, a ne obvezan i pozvalo je nadležne institucije da to promijene. Osim toga, registar lobista često ne sadrži pouzdane i potpune informacije o lobističkim organizacijama, koje su se pristale registrirati.

Istaknuta je potreba za većom transparentnošću kod lobiranja, koje zna imati veliki utjecaj na konačne odluke. Naveden je primjer velike lobističke aktivnosti u vezi s direktivom o duhanu, koja je u postupku donošenja.

Paul de Clerk iz nevladine organizacije Alter-EU rekao je da je ta direktiva pod velikim lobističkim pritiskom proizvođača duhana, da je preko stotinu lobista dolazilo u Europski parlament i da je jedna lobistička organizacija navodno potrošila milijun eura na lobiranje. De Clerk je upozorio da bi tu moglo biti i podmićivanja.

Potpredsjednik Europskog parlamenta Rainer Wieland rekao je da u potpunosti podržava punu transparentnost, ali da u tome treba imati mjeru jer se u suprotnom može doći do bizarnih situacija. “Ako se objavi koji su se sve lobisti sastali s kojima zastupnicima, možemo doći u bizarnu situaciju da menadžeri tvrtke pozovu svoje lobiste i upitaju ih zašto ih plaćaju ako ih nema na tom popisu”, rekao je Wieland, dodajući da osobno ne bi volio da se bilježi s kim se sve rukuje.

Minimumi minimuma

Škorić je istaknula da Hrvatska zaostaje i kada je riječ o podacima o radu zastupnika. “Iako već dugo imamo elektronsko glasovanje, na saborskim internetskim stranicama ne mogu se naći podaci kako je pojedini zastupnik glasovao o nekim pitanjima”, rekla je.

“To je minimum koji očekujemo od novih internetskih stranica Sabora, da na njima bude više informacija o aktivnostim zastupnika, kako su glasovali o pojedinim pitanjima. Ti podaci u konačnici mogu kod birača prevagnuti kod odluke kome će dati svoj glas”, kaže Škorić.

U Europskom parlamentu moguće je pratiti kako su zastupnici glasovali o pojedinim pitanjima na plenarnim sjednicima, ali ne i na parlamentarnim odborima.

Netransparentna transparentnot

Što se tiče Vijeća EU-a, tijela koje čine predstavnici zemalja članica, na seminaru su se mogle čuti pritužbe o netransparentnosti. Iz te institucije često se dobiju dokumenti u kojima su zatamnjena mjesta kako se ne vidjelo kako su pojedine zemlje članice glasovale o pojedinim pitanjima. Još netransparentnija je Europska središnja banka, istaknuto je u raspravi.

Sudionici seminira zatražili su veću transparentnost i kod imenovanja radnih skupina za izradu pojedinih zakona, jer je često nejasno kojim se kriterijima vode pojedine Opće uprave Europske komisije kada imenuju vanjske članove tih radnih skupina.

Škorić ističe da se u Hrvatskoj vanjski članovi saborskih odbora imenuju na temelju javnih poziva, što povećava transparetnost jer se mora dati obrazloženje zašto je netko izabran. Škorić ističe da bi to sada trebalo prenijeti i na razinu vlade tako i da pojedina ministarstva objave sastav radnih skupina za izradu zakona s obrazloženjima zašto je tko izabran u pojedinu radnu skupinu.