Poslovnu tajnu “lupa” svatko – nadležan nitko

epa03621518 A Member of the European Parliament raise his hand in a voting during the plenary session in the European Parliament in Strasbourg, France, 13 March 2013. The European Parliament rejected the compromise of EU governments for the financial planning of the European Union until 2020. EPA/PATRICK SEEGER

Jesu li plaće i otpremnine, primjerice direktora u javnim poduzećima javna stvar ili poslovna tajna? Odgovor na to pitanje ubuduće će dati Povjerenik za informacije i to kao napokon nadležan netko za provjeru da li sve na što se lupa poslovna tajna, doista u nju i spada.

Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je ona poslovna tajna. No, u praksi tu se mogućnost često zloupotrebljava. Osim neprecizne regulacije, glavni je problem što za nju nitko nije nadležan. Međutim, čak i kad se radi o stvarnoj poslovnoj tajni, tijela javne vlasti prije donošenja odluke, dužna su provesti test razmjernosti i javnog interesa. Njime utvrđuju je li važniji zaštićeni interes osobe, primjerice neka poslovna tajna ili prevladava javni interes.

Poslovna tajna kao neželjeni privjesak

Do zloupotreba dolazi ne samo iz namjere, nego i iz neznanja, naime, kako objašnjava Vanja Škorić, pravna savjetnica u GONG-u: „Glavni problem oko poslovne tajne je što ona ne spada u tajne klasificirane podatke i u Zakonu o tajnosti podatka je, kao i profesionalna tajna, ostala jer nije bilo mjesta kamo je umetnuti. Klasificiranje podataka obavlja se po strogo određenim pravilima, a poslovna tajna tu uopće ne spada i ljudi onda često miješaju stvari. S obzirom na to da je ona nekakav privjesak, koji je ostao iz starog Zakona, uopće nije regulirana niti u smislu da itko provjerava kako se stavlja oznaka poslovna tajna“.

Postoje, naime, kriteriji što poslovna tajna jest, a što nije, ali u biti nitko nije nadležan za nju i da li institucije donose pravilnike koji reguliraju poslovnu tajnu, niti itko o njoj provodi edukacije pa tako Škorić upozorava: „Ljudi iz Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost brinu o klasificiranim podacima i oni mogu ljude educirati o tome, Agencija za zaštitu osobnih podataka nadležna je za osobne podatke, a za poslovnu tajnu nije nadležan nitko. I onda nastaje kaos u praksi i imamo različite slučajeve da intstitucije i razne ustanove, organizacije, trgovačka društva u vlasništvu države ili lokalne samouprave stavljaju oznake poslovne tajne gdje treba i gdje ne treba“.

U očekivanju Povjerenika

U međuvremenu, s obzirom da poslovna tajna ne spada u Zakon o tajnosti podataka, a koji iz raznih drugih razloga treba biti mijenjan, UVNS sprema način kako ju „izbaciti“. Primjerice, u susjednoj Sloveniji ona je regulirana Zakonom o trgovačkim društvima, međutim, kod nas je dosta širok dijapazon onih koji mogu koristiti poslovnu tajnu pa je potrebno drugačije rješenje. 

„Pobijanje poslovnih tajni koje to nisu na Upravnom sudu dosada se nije baš pokazalo uspješnim”, podsjeća Škorić i ističe: “Sad nam je jedina nada da će Povjerenik za informacije tu uvesti malo reda, odnosno, uspostaviti neke kriterije i praksu koji će biti vodilja za sve ostale“.