Civilno društvo u EU – svijetla budućnost ili blijedo izgaranje?

epa03679776 A general view of the runners during the 36th Madrid's Marathon in Madrid, central Spain, 28 April 2013. Some 26,000 people took part in the event. EPA/Emilio Naranjo

Hrvatska je nadomak Europske unije, no što nakon 1. srpnja čeka organizacije civilnoga društva koje su se još prije nešto više od pola godine zapitale kako će preživjeti ulazak u novu obitelj s obzirom da ih je Vlada, premda tvrdi da su partneri, zaboravila? Pioniri u Vladinoj magli pred ulazak u EU bili su tema i jutrošnje emisije Hrvatskog radija „Civilno društvo“.

Podsjetimo, radi smanjivanja razlika u razvoju među državama članicama EU i među europskim regijama, i Hrvatska će nakon ulaska u EU moći koristiti sredstva iz Europskog socijalnog fonda i već samo za drugu polovicu ove godine Lijepoj našoj postaje dostupno 60 milijuna eura. No, imajući na umu dosadašnja iskustva u pripremi i planiranju prioriteta u Hrvatskoj, organizacije civilnoga društva koje su se pokazale kao najbolje u iskorištavanju pretpristupnih fondova kroz impresivnih 99 posto, ostale su prilično zabrinute oko načina definiranja i kvalitete predloženih projekata te su otvorenim pismom „Hoće li civilno društvo preživjeti ulazak u EU?“ zatražile uključivanje u proces donošenja odluka o prioritetima ESF-a u Hrvatskoj.

Ono bi, naime, moralo biti utemeljeno na stvarnim potrebama vezanim uz zapošljavanje, obrazovanje, socijalnu zaštitu najranjivijih skupina i razvoj socijalnih usluga u zajednici, a pismo je urodilo plodom utoliko što je putem Savjeta za razvoj civilnog društva izabrano sedam predstavnika organizacija civilnog društva za sedam Tematskih radnih skupina za pripremu programskih dokumenata za strukturne i Kohezijski fond, koje su započele s radom sredinom prosinca prošle godine.

O tome što se dogodilo u međuvremenu i je li gotovo sedam mjeseci kasnije na vratima Unije i dalje prisutan i opravdan strah od nestanka civilnoga društva, razgovarali su u emisiji Hrvatskog radija „Civilno društvo“ Nives Miošić, voditeljica GONG-ova Istraživačkog centra i Igor Vidačak, ravnatelj Vladina Ureda za udruge.

„Dio bojazni i dalje svakako postoji, naime, dogodio se jest pomak, predstavnici organizacija civilnoga društva uključeni su u tematske radne skupine, ali pitanje je koliko je sedam predstavnika iz cijele države reprezentativno za cijelu Hrvatsku, koliko oni mogu pridonijeti. Nakon ulaska u EU dio organizacija civilnoga društva će se vjerojatno ugasiti, a pitanje je, naravno, njihovih kapaciteta, naročito na lokalnoj razini koliko oni imaju znanja, vještina pa i zaposlenih ljudi koji mogu upravljati nekim europskim projektima“, kazala je Miošić.

Dinamičan sektor i odličan poslodavac, ali i krvav posao

Vidačak, međutim, upozorava: „Riječ je o vrlo dinamičnom sektoru, trenutno u Registru udruga ima oko 49.500 udruga, ali one nisu sve stalno aktivne, nego polovica njih, procjenjujemo i to prema aktivnostima koje su vidljive iz njihovih financijskih izvješća“.

Pa ipak, jedno od onih vječnih pitanja je čemu udruge uopće služe i je li njihov cilj zapravo samo još jedan prostor za uhljebljivanje dok brojke pokazuju da je civilno sektor najbolji poslodavac, a na što Miošić odvraća:  „Posla je jako puno i radeći u udruzi stalno razmišljate kako ćete financirati svoj rad u sljedećim godinama. Udruge na lokalnim razinama koje zapravo obavljaju onaj dio posla koji bi trebala obavljati država i koje rade sa socijalnim ili nemoćnima to je izuzteno krvav posao i mislim da bi na neki način trebalo još i više raditi na tome da se promovira rad udruga“.

Nova pravila igre – optimizam i različite mogućnosti

No, kako do novca iz fondova jer se pravila mijenjaju, a uvjetno rečeno „velike“ i „male“ udruge nikako nisu u istom položaju? Vidačak gaji optimizam: „Mislim da će udruge pokazati da je sve ono što se radilo proteklih godinam bilo odlična priprema. One su povukle oko 70 milijuna eura vrijednosti projekata i to preko 550 projekta u različitim područjima. Imaju doista velik potencijal za pripremu i provedbu projekata što su i višestruko dokazale i ne mislim da postoji prevelika bojazan. Pruža se značaj spektar mogućnosti financiranja i važno je u što većem broju predstaviti i povezati domaće resurse“.

U smislu povezivanja nadovezala se i Miošić, ali i upozorila da se prelaskom na strukturne fondove situacija mijenja jer u pretpristupnim fondovima 80 posto sredstava bi se dobivalo na početku te 20 posto nakon završetka projekta pod uvjetom da je sve u redu, a sada će biti obrnuto i domaća sredstva će igrati veliku ulogu.

Vidačak pak podsjeća da se dovršavaju pravilnici koji bi trebali omogućiti što bržu isplatu troškova na projektima i namjera je da se korisnike potakne da ih što prije što kvalitetnije potroše i što bolje isprojektiraju. Također, postoji i određeni fond sufinanciranja, a tu je i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.

„Naravno, situacija nije jednoznačna i dosta ovisi i o okružju u koje pojedine udruge djeluju, ali naše su ipak u nešto povoljnijem položaju jer već godinama radimo na javnom financiranju na državnoj i lokalnoj razini“, istaknuo je Vidačak i zaključio: „Udruge se svakodnevno gase i osnivaju nove, a važni su programi od javnog interesa, kojih ima niz i oni su u fokusu te se kroz europske fondove mogu i dalje razvijati“.

Emisiju Hrvatskoga radija Civilno društvo: “Kako će udruge i nevladin sektor preživjeti ulazak u Europsku uniju, odnosno što će time dobiti, a što izgubiti?” možete u cijelosti poslušati ovdje.