Upravljanje agencijama – bez zakonskih štetočina i političkog pritiska

Zagreb, 26.04.2013. - Konferencija GONG-a "Pravo na dobru upravu u hrvatskoj praksi". Na slici (L-D) ministar pravosuða Orsat Miljeniæ, ministar uprave Arsen Bauk i predsjednik Vijeæa GONG-a Berto Šalaj. foto FaH/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ lsd

U Hrvatskoj agencije, vijeća, povjerenstva, odbori i slične stvari niču kao gljive poslije kiše, a s obzirom da ih u stopu prate politizacija, klijentelizam i nedovoljna učinkovitost, dok im ni komuniciranje s javnošću također nije jača strana, građani se pitaju koja je uopće njihova svrha osim uhljebljenja podobnih. Međutim, fenomen agencfikacije prisutan je i u mnofgim drugim zemljama i ta tijela nisu besmislena ukoliko su profesionalna i izuzeta od političke kontrole, zaključeno je na tematskoj raspravi «Kako dobro upravljati agencijama» u sklopu konferencije «Pravo na dobru upravu u hrvatskoj praksi» u organizaciji GONG-a.

«Izuzimanje od direktne i konstantne političke kontrole jedna je od temeljnih svrha agencijskog modela, a ona se nadomješta drugim oblicima odgovornosti – financijske, pravne, odgovornosti za rezultat te političko-demokratskim nadzorom. Naime, agencije su postojale i ranije, ali znatno im je povećan broj u procesu europeizacije. Trenutno imamo 75 agencija, uz smanjenje u posljednje tri godine, a ključna je stvar da agencije prepoznate kao poseban institucionalni oblik koji zahtijeva regulaciju i posebne oblike kontrole zbog čega postoji čitav niz problema u upravljanju», navodi Anamarija Musa s Instituta za javnu upravu te docentica na zagrebačkom Pravnom fakultetu, a ujedno i  autorica Studije «Institucionalni i pravni okvir za dobro upravljanje u hrvatskim agencijama».

«Za temeljite promjene potrebna je politička volja, resursi i paralelna reforma državne uprave, kao i poštivanje standarda dobrog upravljanja agencijama, koji uključuju i procjenu učinka prije osnivanja agencije te njihove periodične evaluacije, kao i osiguranje neovisnosti i profesionalnosti te  funkcioniranje kontrolnih mehanizama», navodi Musa i zaključuje: «U svrhu poboljšanja transparentnosti, potrebno je izraditi bazu podataka o agencijama te provoditi mehanizme savjetovanja i drugih oblika uključivanja javnosti te dosljedno provoditi antikorupcijsko zakonodavstvo. Organizacije civilnog društva mogu se uključiti u praćenje rada agencija na različite načine, a jedan od njih je izrada studija slučaja prema unaprijed utvrđenoj metodologiji».

Štetočina od zakona

Iako se njihova važnost ne smije podcijeniti, dobro upravljanje ne može se postići samo zakonima, a na tom je tragu govorio i Ivan Koprić, predsjednik Instituta za javnu upravu i profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu, koji smatra da nema logike za poseban zakon o agencijama. Naime, kazao je da u Ministarstvu uprave postoji radna skupina koji bi trebala pripremiti novi zakon o sustavu državne uprave što je dobro jer, kako je podsjetio, «uvijek je govorio protiv postojećeg zakona govoreći da je štetočina od zakona u našoj zemlji koji postoji od 1993, i do danas njegova osnovna koncepcija nije doživjela značajne promjene. Iako neke zemlje imaju posebne zakone o agencijama, ako je prilika sve regulirati u istom zakonu, onda to treba učiniti jer čitava državna uprava, a ne samo agencije, treba biti stručna».

«Ključna stvar je da agencije rade svoj posao, a u smislu da je njihov rad u interesu uže i šire javnosti. No, dobar dio njih to ne čini i to je ključan razlog zašto se o njima piše senzacionalistički i zašto ih se smatra čahurama za uhljebljivanje političkih elemenata. Iako je medijski rakurs uvijek više,manje isti, problem je tome što one koje ne rade, skrivaju informacije i ne vole komunicirati s novinarima jer znaju da bi to dovelo do rizika njihova smjenjivanja pa je komunikacija gora nego s nekim drđavnim kompanijama dok su u drugim zemljama upravo one dobri primjeri», upozorio je Hrvoje Šimičević, novinar portala h-alter.org

Ernest Strika, zamjenik predsjednika Vijeća koje upravlja Agencijom za elektroničke medije, naglasio je da sve agencije nisu imale istu startnu poziciju i neki su morali startati od nule premda bi od samog početka trebale postojati osnove organizacije i strukture. Potrebno je, smatra, razdvojiti funkciju ravnatelja i vijeća agencije te voditi računa o kompetencijama zaposlenika ne ispuštajući priitom iz vida da je vrlo teško pronaći dovoljno kvalitetnu osobu na tržištu, a bez da joj se ponudi adekvatna plaća za rad.

Kako spriječiti da nadzirani ne preuzmu regulatore?

«Neovisnost se postiže znanjem i vjerodostojnošću i to je iznad svega jer da biste mogli biti bilo gdje na čelu, morate biti prije svega stručni i stalno se educirati te biti ispred promjena», naglasila je Olgica Spevec, šefica Agencije za zaštitu tržišnoga natjecanja te dodala: «Jednom sam bivšem premijeru rekla da može dovesti svojega čovjeka na moje mjesto i on će vas jednom poslušati, ali vaše odluke i način rada su ti koji vas određuju. Važni su iznimno i edukacija te stručna služba koja mora jamčiti da odluke idu u korist građana i gospodarstva, pri čemu je ključ odvojenost stručne službe od upravljačkog tijela, i to da nikad jedna osoba nije jedina koja vodi postupak, a što se tiče pritisaka, na mene nijedan poduzetnik nije vršio pritisak za razliku od niza političara».

Da je važan kvalitetan sustav unutarnje kontrole, a indikatora ima i to u vidu broja prihvaćenih usvojenih žalbi na upravnom sudu, istaknuo je Tomislav Mičetić, glavni tajnik Ministarstva uprave, koji je kazao da se promjene u agencijama na kojima radi Ministarstvo, neće raditi preko noći, ali se kreće prema pravom planiranju jer će bez toga biti teško iskontrolirati rezultat, a dugoročno je cilj da budu što učinkovitije, ne nužno i jeftinije jer kvaliteta košta.