Povjerenje je dobro, kontrola još bolja

Treba li nam i kakav “inženjering” antikorupcijskog aktivizma? Kako proširiti krug – aktera i politika? Kako pojačati vezu građani – udruge – institucije? Kako osigurati autonomno, profesionalno i angažirano djelovanje medija? Kako potaknuti strukovna udruženja i sindikate i što s lokalnom razinom aktivizma? Što je s javnim financiranjem medija i gdje je zaštita zviždača? Odgovore na ta otvorena pitanja pokušali su pronaći sudionici tematske rasprave «Organizacije civilnog društva, antikorupcijski aktivizam i suradnja s institucijama» u sklopu konferencije «Pravo na dobru upravu u hrvatskoj praksi» u organizaciji GONG-a.

Iako je korupcija ozbiljan problem, shvaćamo je preneozbiljno, upozorio je Renato Matić, sociolog i član Vijeća GONG-a: «Možemo biti nezadovoljni i građanima, i to jako, naime, preneozbiljno shvaćamo ozbiljan problem, a tu je i sustavna devastacija profesionalnih struktura posljednjih 20-ak godina. Onaj tko je postavljen odozgo, bit će lojalan samo onome odozgo – to je ljudski. Oni koji nemaju moć, pojedinci, aktivisti, mediji koji isključivo tome pristupaju senzacionalistički da se proizvod može samo prodati, što će oni poduzeti?»

U međuvremenu, navodi Matić, svjedočimo početku fašistoizacije društva, naime, traže se drugi – krivci, poput državnih službenika kao neradnika – krivaca što plaću ne dobivaju oni koji su zaista pravi radnici. «Hapšenje premijera simbolički nešto znači, no za stvarnu borbu protiv korupcije to je smokvin list. Kamerom zumirate veliku ribu koja je lijepa za vidjeti, ali ako ju dobro zumirate, kitove u pozadini nećete vidjeti».

Da bi kitovi bili što više vidljivi, a zaštićeni doista jedino oni koji to trebaju – najslabiji, trebali bi svoj posao obavljati mediji. Međutim, slika je po tom pitanju dijametralno suprotna od onog ašto bi trebalo biti, a o čemu je govorila i Slavica Lukić, novinarka Jutarnjeg lista, koja je s prisutnima podijelila priču oko procesa nastanke (ne)objave teme privilegiranih mirovina podijeljenih od strane sva tri predsjednika države. «Iako je riječ o važnoj temi na nekoliko razina, objavljen je samo komadić priče na potpuno besmislen način u obimu u kojemu ga je moguće objaviti, a urednik je pitao što je tu relevantno?»

(Ne)Relevantno ignoriranje – traženje puta preko spektakla 

«I to je način  na koji privatni mediji tretiraju tu temu i shvaćaš da radiš s novom generacijom urednika koji nisu kadra percipirati zašto je to priča. Stoga, javno financiranje da, ali ne trebamo zato pustiti ovo ostalo. Imamo Zakon o medijima koji je na snazi već nekoliko godinama, a koji se ne poštuje. I zato, učinimo nešto i s meainstream medijima jer ovo što imamo je neodrživo», zaključila je Lukić.

 «Da biste ušli u medije, važno je kako ćete to napraviti putem društvenog spektakla», kazao je i Teodor Celakoski iz inicijative Pravvo na grad, ali koji je ukazao i na to da imamo problem s time što je civilno društvo. Naime, ono ima jednu statičku zadatost prem akterima dok s druge strane imate ono što se valja ulicama pri čemu ne mislim na negativno označavanje toga. No, sada vidimo i novi način poveziavnja oko specigičnih ciljeva poput Varšavske, Srđa i Zakona o strateškim investicijama, gdje se stvaraju taktičke platforme kroz stvaranje koalicija koje nisu uobičajene u povezivanju oko pojedinih tema.

Da su mediji ključni u stvaranju distorcije svijeta, smatra Vesna Kesić, novinarka i publicistkinja, inače i vanjska članica Nacionalnoga vijeća za praćenje provedbe Strategije borbe protiv korupcije, koja je upozorila da je nestala tradicionalna uloga novinarstva, kao i da novinari nemaju kapaciteta, a i kad dođu nešto popratiti, važno je samo što će stajati u naslovu, a za to se ionako neće pobrinuti oni , nego neki urednik. Istraživačko novinarstvo danas je postalo otvaranje lova na vještice».