Kvaliteta upravljanja u tijelima državne vlasti?

epa03644178 A businessman uses a tablet computer at a park in Tokyo, Japan, 29 March 2013. Japan's unemployment rate edged up by 0.1 percentage points to 4.3 per cent in February 2013, the government said 29 March 2013. The number of unemployed people dropped by 120,000 from a year earlier to 2.77 million, falling year-on-year for the 33rd consecutive month, the Ministry of Internal Affairs and Communications said. EPA/KIYOSHI OTA

Kvaliteta upravljanja u tijelima državne vlasti daleko je od zadovoljavajuće, uz velike neujednačenosti između različitih dimenzija, ali i pojedinačnih institucija – pokazuju prosječno ostvareni rezultati u istraživanju Indeks dobrog upravljanja u Hrvatskoj što daje razloga za ozbiljnu zabrinutost, ali i nužnost sustavnih, usmjerenih poboljšanja.

U prosjeku sva su tijela ostvarila 49 posto mogućih bodova u osam istraživanih dimenzija, što je i razina oko koje se kreću prosječni rezultati Vlade (49 posto) i ministarstava, za kojima u prosjeku dodatno zaostaju Vladini uredi (41 posto). Jedino Hrvatski sabor ostvaruje donekle natprosječni rezultat od 56 posto ostvarenih bodova.

Govorimo li pak o prosječno ostvarenim rezultatima u pojedinim istraživanim dimenzijama, razlike su ogromne. Tako je raspon ostvarenih bodova između najlošije i najbolje dimenzije između devet posto u dimenziji proračunska odgovornost i transparentnost i 84 posto u dimenziji spremnost za primjenu procjene učinaka propisa.

Ovdje ipak treba naglasiti kako se većina pokazatelja u potonjoj istraživanoj dimenziji odnosi na formalno poštivanje zakonskih odredbi, te stoga tako visoka razina ostvarenosti bodova ne čudi. S obzirom na činjenicu da se Zakon o procjeni učinaka propisa tek počinje ustavno provoditi od 2013. godine, tek će nam naredni krug istraživanja omogućiti detaljniji uvid u stvarnu kvalitetu primjene svih odredbi ovoga Zakona.

Uz procjenu učinka propisa, dimenzije koje se odnose na otvorenost – „informiranje javnosti i pristup informacijama“ te „otvorenost Sabora javnosti“ dostižu zadovoljavajuću razinu od dvije trećine ostvarenih bodova. Za njima slijedi i „uključivanje javnosti u političko odlučivanje“ sa 44 posto ostvarenih bodova, iz čega možemo zaključiti da se najbolji rezultati odnose na spremnost institucija na pružanje informacija i komunikaciju s javnosti. To je, ne zaboravimo, i neizostavan aspekt metodologije procjene učinaka propisa koja pretpostavlja objavu planova normativnih aktivnosti te javna savjetovanja kao nužan izvor informacija u analizi mogućih učinaka.

Važni instrumenti za uključivanje javnosti svakako su i Zakon o pravu na pristup informacijama (koji je nedavno i uspješno poboljšan) te Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću čija je primjena dodatno potaknuta izmjenama Poslovnika Vlade RH iz prosinca 2012, kojima se tijelima nalaže da uz prijedloge propisa prilože i izvještaje o provedenim javnim savjetovanjima.

Jačanje standarda otvorenosti treba pripisati višegodišnjim naporima organizacija civilnoga društva, angažmanu Ureda za udruge Vlade RH, ali i deklariranoj spremnosti ove Vlade na politiku transparentnosti kao izvoru diferencijacije s obzirom na njene prethodnike. Rezultati u ove tri dimenzije upućuju na zaključak da se relativno zadovoljavajuća ocjena stanja iskazuje onda kada predstavnici vlasti (samostalno ili kao rezultat vanjskog pritiska) svjesno prepoznaju i potiču primjenu pojedinih načela i praksi dobrog upravljanja. U Indeksu za 2012. godinu, načelo na koje je vlast relativno najviše obraćala pažnju jest otvorenost – transparentnost politika i uključivanje javnosti u njihovu pripremu.

Za razliku od spomenutih dimenzija, dimenzije koje su daleko od zadovoljavajućih odnose se na upravljanje sukobom interesa (26 posto), praćenje provedbe i izvještavanje o politikama (29 posto) te napose, gotovo u potpunosti odsutna proračunska transparentnost i odgovornost (devet posto). Očito je da načelo odgovornosti daleko zaostaje za otvorenošću institucija, dok izraziti raskorak između relativno visoke transparentnosti „slova“ i netransparentnosti „brojki“ o politikama otvara i pitanje nekoherentnosti modernizacije državne uprave, budući da se suštinski radi o istom principu upravljanja.

Ovdje možete pročitati Istraživanje „Dobro upravljanje u Hrvatskoj – DUH“, a možete i sami pretraživati podatke jer se ovdje nalazi DUH baza podataka.