Pozlaćeni nogostupi za noćenje socijalnih slučajeva

Zagreb, 01.03.2013 - Prosjeèna mjeseèna isplaæena neto plaæa po zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj za prosinac 2012. godine iznosila je 5.487 kunu, što je nominalno 3,4 posto manje i realno 3,3 posto manje u odnosu na studeni, objavio je Državni zavod za statistiku (DZS). Ilustracija od 16.08.2012. godine prikazuje kovanice. foto FaH/ Dario GRZELJ /ds

Iako dobiti revizorsku peticu nije nemoguć zadatak, na putu do nje ipak stoji realno stanje stvari koje često onemogućuje ispunjenje zadaće onako kako to slovom zakona očekuje Državna revizija pa ne čude toliki minusi na reveru financijske transparentnosti jedinica lokalne samouprave, upozoravaju iz Udruge gradova.

Nakon što se LOTUS odlikaši, ali i mnoge druge njihove kolege iz razreda jedinica lokalne samouprave nisu proslavili na ispitu Državne revizije, pitanje je zašto iz godine u godinu ponavljaju iste greške? Je li riječ o nemaru ili neposluhu ili pomak iz magareće klupe nije moguć zbog nekih objektivnih okolnosti?

Podsjetimo, kao razloge podijeljenih uvjetnih mišljenja državni revizori su naveli utvrđene nepravilnosti koje se odnose na planiranje, računovodstveno poslovanje, prihode, rashode, postupke javne nabave i druge nepravilnosti. Neke od najčešćih bile su, primjerice, da lokalne jedinice u poslovnim knjigama nisu evidentirale, niti u financijskim izvještajima iskazale dio imovine (dugotrajna imovina i potraživanja) i obveza. Revizijom je utvrđeno i da se u nekim slučajevima proračunska sredstva ne koriste u skladu s propisanom namjenom, a najčešće se to odnosi na prihode od komunalne naknade, komunalnog doprinosa i prihode od prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo.

Teorija vs. praksa

Najčešće lokalne jedinice u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima nisu niti mogle evidentirati i iskazati dio imovine poput zemljišta budući da zemljišne knjige nisu sređene, pa lokalne jedinice ne mogu dobiti informaciju o nekretninama u vlasništvu. „Dio nekretnina još je upisan kao društveno vlasništvo i općenarodna imovina, a oko kojih se vode brojni sporovi o vlasništvu između države i lokalnih jedinica te nije potpuno jasno što je ispravno postupanje u takvim slučajevima. Problem se djelomično može rješavati kroz novu izmjeru, koja je izrazito skupa i za koju nemaju svi novca. No, djelomična rješenja neće ukloniti primjedbe Državne revizije“, upozorava Dario Runtić, savjetnik u Udruzi gradova.

Osim toga, pitanje nesređenih imovinsko-pravnih odnosa problem je broj jedan za lokalne jedinice budući da nesređeni odnosi koče privatne i javne investicije te onemogućuju gradove u kandidiranju projekata za fondove EU, no kako smatra Runtić: „Državnu reviziju ne zanima stvarni život i činjenica da su državna tijela odgovorna za nesređene zemljišne knjige i imovinsko pravne odnose zbog čega lokalne jedinice ne mogu evidentirati svu imovinu. Reviziju zanima samo slovo zakona. Oni su u teoriji ispravno konstatirali stanje, ali realno stanje stvari je drugačije“.

Nedopuštene donacije političkim strankama

Kad je, pak, riječ o tome da su pojedine lokalne jedinice davale poslovne prostore u zakup bez provedenog natječaja udrugama bez plaćanja zakupnine ili uz zakupninu manju od utvrđenih za druge korisnike, u Udruzi gradova smatraju da se tu također dijelom radi o pitanju sukoba realnosti i propisa.

„Dosljednom primjenom zakona, lokalne jedinice morale bi na javnom natječaju izjednačiti korporacije s udrugama u natjecanju za zakup poslovnih prostora. To možda i može imati smisla u velikim urbanim centrima s profesionalnim udruženjima, ali ne zaboravimo da se zakon mora primjenjivati i u drugim sredinama u kojima se radi o amaterskim udruženjima, lovačkim društvima, KUD-ovima, itd. Oni koji su davali poslovne prostora bez natječaja udruženjima penzionera koja desetljećima prije donošenja zakona koriste isti taj prostor su zaradili uvjetno mišljenje Državne revizije“, objašnjava Runtić. Stoga je Udruga gradova pokrenula postupak da se zakon u tom dijelu bolje regulira da forme radi ne bude ugušen civilni sektor.

No, što kada se radi o davanju poslovnih prostora političkim strankama pod povlaštenim uvjetima što predstavlja nedopuštenu donaciju? „Problem je što nema dovoljno edukacije lokalnih službi. To nije dovoljno osviješteno na lokalnoj razini. Dosadašnja disfunkcionalna Akademija za lokalnu demokraciju koja je osnovana da bi obrazovala lokalne službe tu je podbacila, a nadam se da će Državna škola za javnu upravu napraviti pomake na tom polju“.

U limbu do poreza na nekretnine

Nadalje, nepravilnosti zbog kojih su gotovo svi dobili uvjetno mišljenje Državne revizije odnosi se na to da se proračunska sredstva ne koriste u skladu s propisanom namjenom, a najčešće je riječ o prihodima od komunalne naknade i komunalnog doprinosa. Zakonom je propisano da je komunalna naknada strogo namjenski prihod, a porezima se može slobodno raspolagati, svjestan je Runtić, ali: „Problem je tu što komunalna naknada u dosta lokalnih jedinica čini značajan udio prihoda, dok su porezni prihodi relativno skromni. Zbog posljedica krize jako su povećane potrebe u socijalnom programu koji se financira iz nedovoljnog poreza, a komunalne potrebe se uspješno namiruju iz komunalne naknade“.

Lokalne jedinice se tako nalaze u prilici da pred Državnom revizijom biraju, karikira Runtić: Između zakonitog pozlaćivanja nogostupa na kojima će noćiti socijalni slučajevi i nenamjenskog ulaganja komunalne naknade u socijalni program bez ugrožavanja komunalnog standarda. Trebalo bi u budućnosti, dakle, regulirati da se dio komunalne naknade može koristiti za druge namjene ako je ispunjen osnovni komunalni program. Mi pokušavamo promijeniti stvari na tom polju još od 2008., no zasad nije bilo sluha, a sad smo u limbu do promjena najavljenih porezom na nekretnine o kojemu se vodi javna rasprava, a koji bi trebao zamijeniti komunalnu naknadu.“