Ustavni sud (opet) kasno „pali“

Zagreb, 22.03.2013 - Predstavljanje knjige "Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u praksi Europskog suda za ljudska prava" autorice Jasne Omejec. foto FaH/ Lana SLIVAR DOMINIÆ /ds

Prije odlaska na zimsko blagovanje, ustavni suci odradili su ovih dana zadatak koji su im GONG i HND zadali sredinom sad već daleke 2008. kada su podnijeli prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela Zakona o pravu na pristup informacijama. Ruka zakonodavca (i) ovaj je put bila brža.

Prije odlaska na zimsko blagovanje, ustavni suci odradili su ovih dana zadatak koji su im GONG i HND zadali sredinom sad već daleke 2008. kada su podnijeli prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela članka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama iz ondašnjega Zakona.

S obzirom da je taj u drugoj polovici 2011. dopunjen u skladu s GONG-ovim zahtjevima pa samim time neusklađenosti više nema, Ustavni sud preduhitren (opet) „bržom“ rukom zakonodavca, uvidio je da više nema ni razloga za ocjenom ustavnosti. Pa ipak, GONG-u i HND-u dali su 15 dana za odluku ostaju li kod svojega prijedloga?!

GONG i HND podnijeli su, vratimo se za potrebe ove priče nekoliko godina unazad, 9. svibnja 2008. prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela članka 3. ondašnjega Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlagateljima je bila sporna preuska definicija tijela javne vlasti navedena u članku 3., na način da ne uključuje sva javna tijela, odnosno pravne osobe javnoga prava, čime se direktno krši ratio legis ZPPI-a, ali i Ustav.

Što je (bilo) tijelo javne vlasti?

U to vrijeme u zakonsku definiciju tijela javne vlasti nisu potpadala: tijela osnovana radi zadovoljenja neke potrebe od općeg interesa, tijela koja se u potpunosti iii djelomično financiraju sredstvima državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela nad čijim poslovanjem nadzor obavljaju državna tijela te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Međutim, ta je preuska definicija iz članka 3. ZPPI-a bila u suprotnosti s odredbom iz članka 46. Ustava, koja otvara svakome mogućnost slanja predstavki, pritužbi i prijedloga državnim i drugim javnim tijelimai prije dobivanja dobivanje odgovora na iste.

Kao konkretan primjer naveli su HRT, koji je javna ustanova osnovana od strane Republike Hrvatske Zakonom o HRT-u, djelomično se financira iz državnog proračuna te nadzor nad njezinim poslovanjem vrši Sabor. No, prema tadašnjoj zakonskoj odredbi nije bila obvezatna postupati sukladno odredbama ZPPI-a.

Odgovor sporo stiže

Godine prolaze, Zakon se mijenja, ali odgovor na spomenuti zahtjev GONG-a i HND-a stiže tek 18. prosinca ove godine – 2012., koja samo što istekla nije. Teško se pritom ne priupitati zašto je (opet) toliko dugo trebalo? Zašto ustavni suci nisu mogli o tome štogod reći kad su se na svojoj prvoj sjednici u 2011. godini bili bavili ZPPI-jem? Toga 23. ožujka 2011. jednoglasno su ukinuli izmjene toga Zakona, doduše, ne zbog sadržaja, nego načina izglasavanja u Saboru.

Komentirajući tada tu odluku, GONG je poručio da je „odluka Ustavnog sudaporuka o sposobnosti Ministarstva uprave i Sabora“. O sposobnosti Ustavnoga suda (i) ovaj put možda najbolje govori koliko je, a pitanje je i zašto, vremena trebalo proći da bi se donijelo odluku. U ovom slučaju „samo“ četiri i pol godine. Ima i onih koji čekaju više od 20 godina.