Otvorena vlast i slobodan pristup informacijama – motor za inovacije

epa03644178 A businessman uses a tablet computer at a park in Tokyo, Japan, 29 March 2013. Japan's unemployment rate edged up by 0.1 percentage points to 4.3 per cent in February 2013, the government said 29 March 2013. The number of unemployed people dropped by 120,000 from a year earlier to 2.77 million, falling year-on-year for the 33rd consecutive month, the Ministry of Internal Affairs and Communications said. EPA/KIYOSHI OTA

Otvorena vlast donosi gospodarski napredak, a presudna stvar je politička volja s vrha koja otvara prostor transparentnosti i uključivanju građana – poruke su odaslane s Konferencije europskih zemalja članica Partnerstva za otvorenu vlast, koju su 4. i 5. listopada u Dubrovniku organizirala Vlada Republike Hrvatske i hrvatske organizacije civilnog društva, u suradnji s Ujedinjenim Kraljevstvom kao supredsjedateljem POV-a i uz podršku projekta za tehničku pomoć organizacijama civilnog društva Europske unije (TACSO).

Otvorena vlast donosi gospodarski napredak, a presudna stvar je politička volja s vrha koja otvara prostor transparentnosti i uključivanju građana – poruke su odaslane s Konferencije europskih zemalja članica Partnerstva za otvorenu vlast, koju su 4. i 5. listopada u Dubrovniku organizirala Vlada Republike Hrvatske i hrvatske organizacije civilnog društva, u suradnji s Ujedinjenim Kraljevstvom kao supredsjedateljem POV-a i uz podršku projekta za tehničku pomoć organizacijama civilnog društva Europske unije (TACSO).

Poboljšanje pružanja javnih usluga, povećanje integriteta javnih službi, djelotvornije upravljanje javnim resursima, stvaranje sigurnijih zajednica i jačanje odgovornosti poduzeća – izazovi su s kojima se suočavaju tijela javne vlasti u svakoj zemlji. Kako se s njima što bolje suočiti, a uz pomoć fiskalne transparentnosti i jačanja pristupa informacijama, te korištenjem informacijskih tehnologija i sudjelovanjem građana i civilnog društva, razmatralo se na svodnevnoj konferenciji Partnerstva za otvorenu vlast, inače inicijativi formalno inauguriranoj 20. rujna 2011. na marginama Opće skupštine UN-a u New Yorku.

Među 46 država koje trenutačno sudjeluju u POV-u, nalazi se i Hrvatska, a situacija u svakoj od članica je vrlo različita pa je načet razgovor o potrebnom određivanju barem minimalnih kriterija kao preduvjeta da bi se uopće (p)ostalo dijelom ove značajne inicijative koja, doduše, tek treba doživjeti svoju puninu i to kroz suradnju tijela javne vlasti s organizacijama civilnog društva. Primjerice, pored Azerbajdžana koji kao članica POV-a uhićuje pripadnike oporbe i novinare, stoji Velika Britanija koja projektima poput data.gov.uk ljudima diljem svijeta daje na uvid transakcije iz proračuna svih ministarstava.

Ništa bez političke volje s vrha i bez suradnje s civilnim društvom

Na radionicama prvoga dana prije službenog otvaranja konferencije, međutim, puno se pričalo, uglavnom o općepoznatim osnovama, a gotovo identična situacija vladala je i drugi dan, dok se u međuvremenu i opet pokazalo da dok su neke zemlje uspješno položile prve ispite, druge se još bakću s pokušajima kako uvjeritii suce da bi bilo logično da se njihove fotografije nalaze na stranicama sudova. Nadalje, u podijeljenim odajama prvi su dan rješenja svaki za sebe tražili predstavnici vlasti i predstavnici organizacija civilnog društva, s time da su ovi potonji izdržali i drugi radni dan, što je pomalo neobično s obzirom da bez njihove suradnje teško može doći do potrebnog rezultata.

Ipak, velikih riječi kako od domaćina, hrvatske Vlade, ali i dijela ostalih sudionika nije nedostajalo, a pravu će ocjenu moguće biti dati tek kad iste budu pretočene u djela. Primjerice, u hrvatskom se slučaju za početak očekuje promjena Poslovnika Vlade da bi se poštovalo Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnosti. Taj je potez još na čekanju premda se Vlada obvezala povući ga do kraja rujna, ali sada u listopadu koji se približava svojoj sredini Vlada još uvijek najčešće broji lajkove na facebooku i hvali se twitterom, što dakako ne treba odbaciti, ali zvuči prilično umiveno kad se uzme u obzir da s druge strane uslijed pohvalne prakse objave dnevnog reda još uvijek nema odmah i pratećih materijala, da ne spominjemo kadrovske promjene na zatvorenim dijelovima sjednica Vlade.

Kad je forma važnija od sadržaja

Forma, a ne sadržaj, međutim, nisu stvari kojima se vlast bavi samo u Hrvatskoj – na to je uostalom upozorio i Daniel Dietrich iz Open Knowledge Foundation, kazavši da zadaća Vlada nije stvaranje sjajnih sučelja, a Charlotte Alldritt, stručnjakinja za javnu politiku i transparentnost iz Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, istaknula je da kad se govori o objavljivanju podataka na internetskoj stranici, nije važno samo ih objaviti, nego treba voditi i računa o formatu u kojem su objavljeni, o njihovoj kvaliteti, objavljuje li ih se redovno i pravovremeno, jesu li lako pretraživi i slično.

Otvorena vlast važno je oruđe u razvoju jer transparentnost potiče prosperitet, a POV je inicijativa koja napreduje, kazao je veleposlanik Ujedninjenog kraljevstva u Hrvatskoj David Arthur Slinn, naglasivši da je supredsjedanje POV-om za UK čast i odgovornost, a usput se i ispričao što je (bio) dijelom administrativne mašinerije koja najčešće daleko revnije pronalazi zapreke, nego što razbija glavu tražeći načine njihova otklanjanja premda bi upravo ovo drugo neprocjenjivo moglo doprinijeti boljitku demokracije i gospodarstva. Istaknuvši da je transparentnost državne službe iznimno važna za društvo u cjelini jer otvara svijet mogućnosti te u konačnici potiče rast gospodarstva i stvara pozitivno poslovno ozračje, naglasio je u svojim pozdravnim riječima i šef Delegacije Europske unije u Hrvatskoj Paul Vandoren, zaključivši da otvorenost predstavlja motor za inovacije i resurs koji Europa mora bolje iskoristiti.

A gdje je Hrvatska?

Koliko Hrvatska, čija se vlast zdušno nastoji predstaviti kao aktivna članica POV-a, doista razumije mogućnosti POV-a, trebala bi pokazati politička poruka sa samog vrha bez fige u džepu, a u tom bi smjeru trebale ići i riječi zamjenika ministrice vanjskih i europskih poslova Joška Klisovića, koji je naglasio da je da bi Vlade u praksi trebala pokazati da je njihova uloga služiti, a ne vladati ljudima. Stoga je i hrvatska Vlada 4. travnja 2012. usvojila nacionalni Akcijski plan izrađen u skladu s uputama Upravljačkog odbora Inicijative, kao rezultat provedene javne rasprave i savjetovanja s organizacijama civilnog društva, aprioritetnim izazovom je istaknuto djelotvornije upravljanje javnim resursima, posebice jačanje fiskalne transparentnosti, na što je podsjetio ravnatelj Vladinog Ureda za udrugeIgor Vidačak.

Da bi se građani snašli među drvećem od kojega se najčešće ne vidi šuma, a čega je možda i najeklatantniji primjer proračun kojega je moguće naći objavljenog, ali on, kako je spomenula iHelen Darbshire, izvršna direktorica Access Info Europe, se još uvijek prečesto nalazi u PDF formatu, a ona je također upozorila da koliko god važno bilo pravo na pristup informacijama, tijela javne vlasti ne smiju smesti s uma proaktivnu objavu informacija.

Tko čuva čuvare?

Pritom ne treba iz vida ispustiti ni pravo na privatnost, međutim, ozbiljan problem predstavlja to što se pod tom egidom nastoji zamagliti i ono što bio trebalo biti pod povećalom javnosti. Potreban je, dakle, balans između prava na pristup informacijama i prava na privatnost, a taj posao dobro odrađuje institucija Povjerenika za informacije, a o čemu je govorila škotska povjerenicaRosemary Agnew, koja je naglasila i važnost samog procesa, ali i sudjelovanje građana te različitost kultura u smislu koliko je moguće iznenaditi se pristankom vlasnika podataka na objavu istih čime se povjerenje diže na jednu novu razinu.

Komentirajući potrebu balansa između privatnosti i otvorenosti, zapitala se i koliko danas možemo govoriti o privatnosti na uobičajeni način jer možda na nju s obzirom na pojavu, primjerice facebooka, gledamo na zastarjeli način? S obzirom da vlade često govore da one čuvaju te podatke, a koji su zapravo podaci građana, direktor MANS-a Vuk Maraš na kraju je još jednom zapitao kad već govorimo o tom nadzoru nad podacima od strane vlada, sigurnosnih agencija i sličnih, a da ne bi došlo do njihove zlouporabe – tko je taj koji njih nadzire da ih oni ne zloupotrijebe, odnosno, tko čuva čuvare?