Informacijama protiv korupcije do gospodarskog procvata i demokracije

U Zagrebu ovih dana gradska vlast snuje osnivanje Povjerenstva za sigurnost pri čemu se spominje partnerstvo s građanima i kreativni iskoraci u tom cilju. Da ne bi gubili vrijeme na izmišljanje tople vode, gradski su oci, da su htjeli, mogli na Međunarodni dan prava na pristup informacijama iz prve ruke saznati što su učinile njihove kolege iz Velike Britanije, čiji građani preko interneta mogu saznati koliko je u njihovom gradu, kvartu i ulici mjesečno bilo provala i ostalih kriminalnih radnji, a o čemu je bilo riječi na GONG-ovoj konferenciji u Saboru ‘Informacijama do demokracije‘.

U Zagrebu ovih dana gradska vlast snuje osnivanje Povjerenstva za sigurnost pri čemu se spominje partnerstvo s građanima i kreativni iskoraci u tom cilju. Da ne bi gubili vrijeme na izmišljanje tople vode, gradski su oci mogli na Međunarodni dan prava na pristup informacijama iz prve ruke saznati što su učinile njihove kolege iz Velike Britanije, čiji građani preko interneta mogu saznati koliko je u njihovom gradu, kvartu i ulici mjesečno bilo provala i ostalih kriminalnih radnji, a o čemu je bilo riječi na GONG-ovoj konferenciji u Saboru ‘Informacijama do demokracije’.

Mogla se konferencija zvati i ‘Informacijama do gospodarskog oporavka’, jer dok se Hrvatska bori s ekonomskom krizom očajnički tražeći investicije, ogroman društveni razvojni resurs čami zaključan i zaboravljen u ladicama ministarstava, agencija i ostalih tijela javne vlasti. O čemu je riječ najbolje govore podaci koje je na GONG-ovoj konferenciji iznio Andrew Stott, jedan od osnivača portala data.gov.ukte član Vijeća za transparentnost Vlade Velike Britanije i bivši zamjenik tamošnjega Povjerenika za informacije: ‘Ekonomska vrijednost otvorenog pristupa podacima je takva da je istraživanje za potrebe za Europske komisije pokazalo da bi korist od otvaranja podataka vlada mogla biti oko 140 milijardi eura godišnje u svih 27 članica Europske unije. Naime, vlade u sklopu svojega posla pružanja usluga javnosti prikupljaju mnogo podataka, no to što je Vlada koristila te podatke ne znači da ih i drugi ne mogu koristiti na druge načine’.

Kome i zašto (ne) služe informacije iz ladice?

‘Danas kada imamo globalni informacijski sustav – internet – jeftino je i lako otpustiti podatke tako da ih i drugi mogu koristiti na nove inovativne načine da bi gradili posao i stvarali dodanu društvenu vrijednost. Također, omogućava građanima da zajedno s Vladom unaprijede poboljšavanja ključne javne usluge poput bolnica, škola i policije, a ministarstva također mogu dobiti javnu pomoć u unaprjeđenju svojih podataka. Primjerice, Ministarstvo prometa radilo je s otvorenom mapom ulica kako bi provjerilo lokacije oko 300.000 autobusnih stajališta. Rezultat tog procesa je bila ispravljena lokacija 18.000 autobusnih stajališta’, samo je jedan od primjera koje je iznio Stott.

Pitanje je samo koliko će hrvatski porezni obveznici još morati čekati da bi i oni mogli kao građani u Velikoj Britaniji vidjeti na internetskim stranicama javnu objavu svake isplate svakog ministarstva, ureda ili državne agencije, tko je autorizirao koju isplatu, kada je i u kojem iznosu isplaćena plaća za osoblje, tko i kako troši službene kreditne kartice. Ili barem poput susjeda u Sloveniji klikom miša na web aplikaciju nazvanu ‘Supervizor‘ vidjeti poslovanje svih slovenskih tvrtki s državnim institucijama, uključujući detaljni graf svih transakcija i popis svih institucija s kojima je određena tvrtka poslovala.

Za prilike u Hrvatskoj nagriženoj korupcijom u kojoj Ministarstvo rada i mirovinskog osiguranja još uvijek uopće nema čak ni najobičniju internetsku stranicu, navedeni se primjeri čine gotovo pa znanstvenom fantastikom. Pa ipak – ima nade, a bit će valjda i političke volje, i to bez fige u džepu, a s najviše razine, naime, pomoćnik ministra uprave za e-Hrvatsku Darko Parić složio se s time da informatizacija osigurava transparentnost, čime ostaju manje prostora za korupciju.

Od papira do digitalizacije uz snažnu političku volju

Međutim, Hrvatska se tek mora digitalizirati jer većina informacija zasad je još uvijek u papirnatom obliku te je potrebno napraviti registre i baze podataka, na što je upozorio i Parić: ‘Da Zagreb objavi istraživanje o kvaliteti vrtića, o komunalnoj opremljenosti, da Ministarstvo znanosti objavi informacije o kvaliteti škola, MUP o stopama kriminala, netko bi skupio i povezao sve te podatke i vidjelo bi se gdje je u Hrvatskoj najbolje živjeti, ali mi to držimo u ladicama bez ikakvog logičnog razloga. To nisu podaci javne uprave, to su javni podaci i nadam se da ćemo u skorije vrijeme to početi objavljivati’.

Prvi korak u tom smjeru trebale bi biti izmjene Zakona o pravu na pristup informacijama, a koje bi trebale biti gotove do kraja godine, najavio je ministar uprave Arsen Bauk: ‘Ni jedan zakon ne može spriječiti sve korupcijske afere, ali uvjeren sam da će ih prevenirati te da će se lakše razotkrivati i na nama je kao Vladi da povjerenje građana opravdamo i ostavimo što manji prostor sumnjama. ‘Sudjelovanje građana u kreiranju odluka tijela javne vlasti je uvjet bez kojeg se danas ne može i njihovo pravo na odučivanje ne smije se svesti na njihovo biračko pravo svake četiri godine. Tek partnerstvo građana i tijela javne vlasti omogućuje bolje funkcioniranje države i dr- uštva’, zaključio je obnašatelj dužnosti predsjednika Sabora Josip Leko.

Prije nego što se spomenuti dvojac iz vrha vlasti, inače po pitanju otvorenosti bolje ocijenjen od svojih prethodnika, te još nekolicina saborskih zastupnika po uobičajenom obrascu baš poput svojih prethodnika nakon uljudnog dolaska na konferenciju o jednom od najvažnijih mehanizama prevencije korupcije ‘pokupila’ vođena nekim ‘višim’ obavezama, nije ipak možda previše očekivati da im nije isparila poruka predsjednika Vijeća Gonga Berta Šalaja: ‘Na razini normativnih standarda i mehanizama za borbu protiv korupcije razina transparentnosti u Hrvatskoj još uvijek na niskim granama. Hrvatska je danas prožeta kulturom nepovjerenja – građani ne vjeruju političarima i što je još gore ni političkim institucijama. Izgubili su povjerenje da je politika rad na maksimiziranju zajedničkog dobra i misle da je politika nešto prljavo što služi zadovoljavanju privatnih interesa. I da sada postanemo najtransparentnija zemlja na svijetu, trebat će vremena da građani vrate vjeru, a tu uvelike može pomoći Zakon o pravu na pristup informacijama’.

Osim izmjena i kvalitetne provedbe, ključno je, međutim, i da tijela javne vlasti ne čekaju samo da im netko postavi pitanje, nego i da sama proaktivno objavljuju informacije, a postojanje političke volje je neprocjenjivo, kao i razumijevanje da nije riječ o jednokratnom činu, nego dugoročnom procesu koji uz zakonodavni okvir treba i poticaje, navedeno je u zaključcima konferencije nakon održana tri panela: ‘Unaprjeđenje dobre vladavine kroz otvorenost podataka’; ‘Pristup informacijama u institucionalnoj kulturi tajnosti’ te ‘Neovisno tijelo kao jamac transparentne javne vlasti’. Naposljetku, bez edukacije kako građana, tako i službenika za informiranje teško je očekivati implementaciju Zakona koja građanima mora omogućiti ispunjenje njihovog prava da znaju, ali i izgradnju sustava čije se konture zasada tek naziru.

Materijali s Konferencije:

Godišnje istraživanje o primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama
Tablica: proaktivna objava informacija
Ustavno pravo na informacije u institucionalnoj kulturi tajnosti – oksimoron ili mogućnost? Analiza pravnog i implementacijskog okvira te prakse u ostvarenju prava na informaciju u Hrvatskoj s preporukama za unaprjeđenje
Pravo na pristup informacijama u institucionalnoj kulturi tajnost – prezentacija Nives Miošić
Aktivna objava – prezentacija Vanje Škorić
Otvorenim podacima do promjene – prezentacija Andrewa Stotta