Između očekivanja građana i autistične političke klase

Izdajnici koji Hrvatsku prodaju za Judine škude zbog svojih sumnjivih interesa ili koristan servis građanima uz državu koja bi to također trebala biti – za razliku od prije pet godina u ovoj će dvojbi hrvatski građani biti skloniji izabrati drugu opciju te pritom i sami biti skloniji postati dijelom udruga, no određenu crtu kritičnosti ipak nisu izgubili – dio je to rezultata istraživanja ‘Vidljivost i javna percepcija organizacija civilnog društva u Republici Hrvatskoj 2012.‘

Izdajnici koji Hrvatsku prodaju za Judine škude zbog svojih sumnjivih interesa ili koristan servis građanima uz državu koja bi to također trebala biti – za razliku od prije pet godina u ovoj će dvojbi hrvatski građani biti skloniji izabrati drugu opciju te pritom i sami biti skloniji postati dijelom udruga, no određenu crtu kritičnosti ipak nisu izgubili – dio je to rezultata istraživanja ‘Vidljivost i javna percepcija organizacija civilnog društva u Republici Hrvatskoj 2012.’

Dinamo. Nada. Ne, nije riječ o tekstu oko nade u što bolji plasman Dinama u Ligi prvaka, ali određena poveznica između ove dvije riječi na ovom mjestu postoji, naime, i Dinamo i Nada su udruge, ali dok ste za Dinamo gotovo sigurno čuli, za Nadu kao udrugu za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani, vjerojatno je već upitno. Baš kao i koliko ste zapravo čuli ili znali za Dinamo kao neprofitnu građansku udrugu, a upravo tako je registriran taj nogometni klub oko kojeg se vrte milijarde kuna.

No, iako je ovo možda i najočitiji primjer nelogičnosti ( i ne samo) u kontekstu udruga, riječ je tek o dijelu nereda vezanog oko financiranja organizacija civilnog društva, kojih danas u Hrvatskom ima oko 40.000, a u koje spadaju i sportske udruge, kao i one koje se bave pomoći oboljelima od različitih bolesti, ali i dobrovoljna vatrogasna i različita kulturno umjetnička društva, kao i udruge koje se bave ljudskim pravima.

Građani imaju pozitivniji stav prema udrugama

Zbog nedovoljne distinkcije njihova značaja i nejednake transparentnosti jer novac je uvijek i svugdje jedno od ključnih pitanja, građani, ali i sami pripadnici udruga, često su zbunjeni nad poimanjem sektora civilnog društva, ali situacija se u posljednjih pet godina, premda ne značajno, ali ipak promijenila. Naime, u tom se razdobljuznatno povećao broj građana koji razumiju značenje izraza udruga te onih koji su osjetili neke korisne posljedice njihove aktivnosti, međutim, smanjila se percepcija građana o mogućnosti utjecaja udruga na donošenje političkih odluka, pokazali su u utorak predstavljeni rezultati istraživanja ‘Vidljivost i javna percepcija udruga u Hrvatskoj 2012.’ za potrebe ureda Tehničke pomoći organizacijama civilnog društva (TACSO).

U njihovom izvješću su predočeni nalazi istraživanja javnog mijenja provedenog telefonskom anketom u razdoblju od 10. travnja do 11. svibnja 2012. godine na reprezentativnom uzorku 1.004 odraslih stanovnika Hrvatske. Osnovni cilj bio je utvrditi eventualne promjene u vidljivosti i javnoj percepciji udruga tijekom posljednjeg desetljeća, a na temelju usporedbe podataka o vidljivosti udruga i stavova javnosti prikupljenih 2012. godine s podacima prikupljenim prijašnjim istraživanjima (telefonskim anketama) iz 2006. i 2007. godine te terenskom anketom iz 2005. godine.

Uspoređujući rezultate telefonskog istraživanja o vidljivosti i javnoj percepciji organizacija civilnog društva u odnosu na podatke iz 2007. godine, voditeljica istraživanja Renata Franc s Instituta društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’ kazala je da se može utemeljeno zaključiti da se kroz petogodišnje razdoblje povećala vidljivost udruga. Naime, utvrđeno je znatno povećanje udjela građana koji razumiju značenje izraza ‘udruga’, znatno povećanje udjela građana koji poznaju članove udruge, povećanje udjela građana koji navode da su osjetili neku korisnu posljedicu rada udruga te znatno povećanje udjela građana koji se smatraju članovima udruga.

Ipak nisu svi izdajnici željni Judinih škuda

U 2012. za izraz udruga ili nevladina organizacija čulo je 86 posto građana, dok je njih 66 posto znalo navesti konkretnu udrugu, pri čemu od pojedinačnih udruga najčešće prepoznaju GONG i B.a.B.e., a u odnosu na 2007. godinu građani percipiraju da kao članovi udruga imaju manju mogućnost utjecaja na odluke koje se tiču lokalne razine, razine regije i Hrvatske. Međutim, ne može se reći je li ova percipirana manja utjecajnost udruga nešto što se može tumačiti kao pokazatelj negativnije percepcije udruga, a čemu se protivi utvrđena općenito veća izražena spremnost građana za uključivanjem u rad udruga, ili se uzroci za to vide izvan samih udruga, a čemu u prilog govori i manja percipirana efikasnost osobe kao pojedinca na nacionalnoj razini, upozorila je Franc.

Gotovo tri desetine građana (26 posto) izravno je osjetilo barem jednu korisnu posljedicu rada neke udruge što je značajno povećanje u odnosu na podatke iz 2007. kada je to osjetilo 17 posto građana, a nešto manje od polovice svih građana (48 posto) izražava spremnost da se uključe u rad udruga, a pozitivan stav o radu udruga ima njih 76 posto (71 posto u 2007.). Građani danas i rad udruga procjenjuju djelotvornijim nego prije pet godina, ali daju i manju potporu njihovom financiranju iz državnog proračuna. No, manje su sumnjičavi u pogledu postojanja nekih dodatnih ciljeva udruga i smatraju da one trebaju imati veći utjecaj u procesu donošenja političkih odluka.

Ističući važnost povećanja transparentnosti rada udruga čime će poboljšati percepciju građana o radu udruga, ravnatelj Ureda za udruge hrvatske Vlade Igor Vidačak kazao je da će Vlada izmjenama Zakona o udrugama obvezati udruge na izvještavanje javnosti o provođenju svojih programa te podnošenje financijskih izviješća, a pogotovo one koje se financiraju iz javnih izvora: ‘Jako je važno dodatno poboljšati i učiniti transparentnijim procedure dodjele financijskih potpora’, istaknuo je Vidačak i pozvao na zajednički rad na civilnom sektoru oko promišljanja javnog interesa, usporedivši to s plesom na žici.

Usred plesa na žici je li čaša napola puna ili napola prazna?

Politolog Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu izrazio je zadovoljstvo time što tri četvrtine građana smatra udruge korisnima, a i ne doživljavaju ju ih više kao one koji za Judine škude izdaju hrvatske interese. Međutim, zabrinut je jer čak 20 posto visokoobrazovanih građana u istraživanju nije znalo navesti ime niti jedne nevladine organizacije, a i izrazito deprimirajućima, kazao je, smatra podatke o subjektivnoj političkoj kompetenciji građana. Naglasio je i da bi trebalo ispitati situaciju s obzirom na regionalne razlike jer nije isto govoriti o civilnom društvu u Zagrebu i primjerice, Slavonskom Brodu.

O koristima koje društvo ima od udruga govorila je Saša Šegrt iz Transparency Internationala Hrvatske, koja je upozorila da udruge kroz poreze i projekte puno više uplate u državni proračun, nego što iz njega dobivaju, a i zapošljavaju 20-ak tisuća ljudi te su u ova krizna vremena zaposlile pet posto više ljudi. Osim toga, one uvijek djeluju na tržištu jer moraju uvjeriti u ono što rade i donatore, i volontere i same građane zbog čega među ključnim pitanjem izdvaja transparentnost i odovornost na svim razinama, dok je Platformu 112 označila kao sinergiju prepoznatu i izvan granica ne samo Hrvatske, nego i regije.

Optimizam zbog rezultata istraživanja iskazala je Ivana Kordić iz Volonterskog centra Zagreb, ali i upozorila da se udruge ne bi trebale udaljavati od svojih članova i volontera te je naglasila da je važno riješiti nedoumice oko udruga koje rade za opće dobro i onih koje rade za svoje članove, ne umanjujući njihovu važnost, jer aktivni građani su kapital koji svakako treba graditi i čuvati, a za to su potrebne određene investicije. 

S obzirom na sve navedeno, pitanje je hoćemo li situaciju gledati kao čašu koja je napola puna ili napola prazna, međutim, iako će, kako je kazao Šalaj, trebati još neko vrijeme da značaj rada udruga građani stvarno osjete jer percepcija je ipak nešto drugo, razlog za zadovoljstvo ipak pruža činjenica da građani smatraju da bi one trebale više sudjelovati u procesu donošenja odluka, no za to će trebati i riješiti u nešto manjoj mjeri, ali ipak i dalje prisutan problem autističnosti političke klase – bez obzira na orijentaciju.